Bezvremenski Diktator
To se zove GOVOR 
19.01.2012. u 19:43 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
Happy New 2012!
31.12.2011. u 12:17 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
Merry Xmas :))))
Odmorimo se, radujmo se, smijmo se, uživajmo - zaslužili smo :))))
Suzette
23.12.2011. u 15:24 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Pjesma znakovitog naziva
Ne znam je li to zimski blues (tražila sam da se zakonom zabrani bilo kakav rad u prosincu i siječnju, pa zaboga to je vrijeme za boravak uz pucketavu vatricu, umotanost u dekicu i čituckanje kakve zgodne literature koju smo tijekom godine marljivo skupljali, ali ne znam zašto me nisu ozbiljno shvatili hehehe), ali malo mi je dopixxio blog.hr.
Nekad ne tako davno nisam mogla stići pročitati sve odlične blogove, a danas odlične i čitljive bloge mogu nabrojati na prste. Ponekad na prste jedne ruke, ponekad dvije... ovisi. No o ukusima se ne raspravlja.
Hasta la vista! Možda se vidimo nakon zimskog sna
Ak me kaj trebate, imate mail, ne ustručavajte se 
15.12.2011. u 19:07 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
T-shirts
Imate li običaj (ili hrabrosti) nositi majice s ovakvim ili sličnim natpisima? 
(fotka: shopify.com)
(fotka: zazzle.com)
(fotka: cafepress.com)
(fotka:blogspot.com)
(fotka: zazzle.ca)
(fotka: zazzle.com)
(fotka: besser.tsoa.nyu.edu)
13.12.2011. u 20:49 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Jamie Oliver kakvog (uglavnom) ne poznajete
10.12.2011. u 15:16 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
Doživjeti 100 i neku
09.12.2011. u 21:18 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
"Retro" Merkur
Dobro pazite što i kako zaokružujete!
Ne zaboravite na biralište ponijeti sve potrebne rekvizite: osobnu kartu, naočale i ostalo (zube slobodno možete ostaviti, ovdje vam nisu neophodno potrebni, osim ako mislite u bijesu gricnuti koga iz biračkog odbora)
Dakle:
(fotka: caretakingthesoul.com)
Više o "retrogradnom" Merkuru pisala sam ovdje
02.12.2011. u 20:13 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Prigodno o demokraciji
Riječ demokracija, kao što smo učili u školi, dolazi od grčkih riječi demos i kratein (vladavina naroda). Unatoč idealnoj vladavini koju je skicirao Platon u svojoj Državi i različitim ustavima koje je analizirao Aristotel u svojoj Politici, Stari svijet ponudio je malo demokratskih modela vladavine.
Demokratska vladavina nije imala nikakvo ozbiljnije uporište u Starom svijetu.
Za Grke je demokracija bila više nešto što se krši nego izvršava. Grci su o demokraciji pjevali rapsodije, ali su rijetko otišli dalje od retorike stvarajući demokratske institucije.
Da, neki gradovi, primjerice Atena, povremeno su pokušali uspostaviti sustav koji je nalik demokraciji, no ti su gradovi funkcionirali kao robovlasnička društva koja nisu bila ni egalitarna, ni demokratska.
O demokraciji u njenom pravom smislu možemo govoriti tek nakon otkrivanja Novog svijeta. Tek su se utemeljitelji SAD praktički pozabavili demokracijom. Danas se Vlada SAD prikazuje se kao izvedenica europskih prethodnica, a Amerikanci onima koji su Indijancima dali civilizaciju. No, sveta je istina da su europski doseljenici malo znali o demokraciji. Englezi su zapravo došli iz države kojom su vladali monarsi "kojima je Bog udijelio pravo na vladanje", a Francuska je besciljno lutala pod ekstravagancijama niza raskalašenih kraljeva pod imenom Luj, koji su redovito ugnjetavali, eksploatirali i izgladnjivali svoje podanike.
(fotka: flaminghagfolkwear.blogspot.com)
Međutim, američki Indijanci već stoljećima prije dolaska Europljana nisu imali taj problem. Između 1000. i 1450. utemelji su Savez Iroquisa (Veliki Zakon Mira) - pod tim savezom ujedinjeno je pet (kasnije šest) glavnih indijanskih nacija - Mohawke, Onondage, Senece, Oneide i Cayuge. Svaka nacija imala je delegate (sacheme) koje su izabirala plemena te nacije. Delegati su tvorili veliko Vijeće saveza u kojem je sjedilo zajedno svih 50 delegata, a svaki delegat je imao jednak autoritet i privilegije. Delegatova moć ovisila je o njegovoj govorničkoj moći nagovaranja.
Delegati svoje položaje ne stječu nasljeđivanjem, nego izborom.
Delegat nije mogao biti ratnik (odvajali su civilnu od vojne vlasti).
Ako bi stanovništvu izgledalo da je ponašanje njihovog delegata nedolično ili u bilo kojem smislu neodgovarajuće, pa time izgubio povjerenje izbornog tijela, žene njegovog klana tražile bi njegov opoziv i službeno ga izbacile iz tijela, nakon čega bi žene izabrale novog delegata.
Na političkim sastancima istodobno je bilo dopušteno govoriti samo jednoj osobi (što je u suprotnosti s britanskom i općenito europskom tradicijom). Iroquoisi nisu dopuštali prekidanje i vikanje. Na kraju svakog govora postojao je kratak period šutnje u slučaju da je govornik nešto zaboravio reći ili želio razraditi ili promijeniti nešto od rečenog.
Svrha rasprave u indijanskom vijeću bila je nagovarati i obrazovati, a ne sukobljavati se.
Cilj je bio postići sporazum kompromisom.
(Usporedimo to s današnjim europskim frakcijskim borbama, nebo i zemlja!).
Delegati nisu posjedovali zemlju i nisu primali financijsku kompenzaciju za svoj rad - bili su iskreno predani općoj dobrobiti.
Indijanskim plemenima vladala su vijeća, a uloga poglavice bila je više ceremonijalne i religiozne nego političke ili ekonomske naravi.
Vijeće se sastajalo ujesen barem jednom u pet godina, ili po potrebi češće.
Taj model od nekoliko suverenih jedinica ujedinjenih u jednu vladu upravo je pružao rješenje za probleme s kojima su se sučeljavali autori ustava SAD.
Benjamin Franklin prvi je koji je indijanski sustav uzeo kao potencijalno važan model po kojim bi naseljenici mogli oblikovati novu državu.Srećom je njegov posao uključivao publiciranje zapisnika i govora različitih indijanskih skupština i pregovaračkih ugovora, što ga je intuitivno nagnalo da počne proučavati indijansku kulturu i institucije. Franklin je postao doživotni pobornik indijanske političke strukture i zagovarao da je Amerikanci usvoje.
Jefferson, autor Deklaracije o neovisnosti predložio je sustavno etnološko proučavanje Indijanaca kako bi se "skupile njihove tradicije, predaje, zakoni, običaji, jezici i druge potankosti".
Većina je demokratskih i egalitarnih reformi u prošlih 200 godina u Americi potekla na granici (u dodiru s indijanskim utjecajem), a ne u naseljenim gradovima istoka. Granične države odbacile su vlasničke i religijske uvjete za pravo glasa, i prve su proširile pravo glasa na žene.
Washington DC nikad nije priznao ulogu Indijanaca u pisanju Ustava ili stvaranju političkih institucija koje su jedinstvene američke.
Negdje u pričanju moderne povijesti i sastavljanju udžbenika izbrisan je doprinos Indijanaca, a moderni svjetski poredak počeo se gledati kao proizvod europske povijesti.
Zapravo obratno, izvješća iz Novog svijeta izazvala su u Europi mnoga filozofska i politička pisanja.
Thomas More u Utopiji 1516. uključuje materijale iz tih izvješća, zamislivši utopiju kao jednakost bez novca.
Michel de Montaigne specifično navodi nepostojanje magistrata, oružanih snaga, bogatstva, siromaštva i nasljedstva - tehnološki jednostavni Indijanci obično su živjeli u pravednijim, nepristranijim i ravnopravnijim društvenim uvjetima.
Baron de Lahontan temeljeći svoje pisanje na boravku među Huron Indijancima u Kanadi 1683/1694. zapisao je da su Huroni živjeli bez društvenih klasa, bez privatnog vlasništva, u uređenom društvu koje nije imalo formalnu vladu iz koje bi takav red proizlazio na temelju prisile.
Isusovac Lafitau 1724. izdao je Običaje američkih divljaka... natuknuvši da bi "u stvari Indijanci mogli biti potomci izbjeglica iz trojanskog rata koji su u Ameriku uspjeli prenijeti svoje grčke ideale".
Europsko prosvjetiteljstvo uvodi pojam "plemeniti divljak" - čovjek slobode koji živi u prirodnom stanju.
Moderna demokracija kakvu je danas znamo jednako je baština američkih Indijanaca koliko i britanskih doseljenika, francuske političke teorije ili svih neuspjelih pokušaja Grka i Rimljana.
Otkriće novih oblika političkog života u Americi oslobodilo je maštu mislitelja Starog svijeta zamišljajući utopije, socijalizam, komunizam, anarhizam i dr.
Poput američkih biljaka koje su se raširile diljem svijeta i zauvijek promijenile ekonomske, socijalne i demokratske obrasce svijeta, također su se proširili i indijanska ljubav prema slobodi, neovisnosti i individualnosti - kod njih su one dostigle najviši kulturni razvoj - bolje i rječitije negoli u pisanjima Painea, Rousseaua, ili Thoreaua.
(Izvor podataka: Weatherford - Indijanski darovatelji)
23.11.2011. u 20:46 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Znanstvena fantastika (2. dio)
Koliko je hrvatska Wikipedija tanak izvor informacija, opisuje sljedeći primjer:
Utipkate li riječ „malarija“, ili „kinin“ dobit ćete vrlo slabu predodžbu tko je uisitinu otkrio kinin kao lijek protiv malarije. Zato radije koristite englesku verziju, dobit ćete (općenito) puno više informacija.
Naime, većim dijelom ljudske povijesti nije postojao djelotvoran lijek ili preventiva za malariju.
Kada su Europljani sa sobom donijeli malariju, Americi nepoznatu bolest, Indijanci su ubrzo otkrili da jedna od njihovih tradicionalnih lijekova, Peruanska kora, ublažava simptome. Ta kora davala je kinin, aktivan sastojak klorokina (tablete protiv malarije).
Uvođenje kinina označava početak moderne farmakologije.
Prije toga liječnici Starog svijeta imali su različite napitke, meleme, čudne oblike kirurgije, pijavice. Nije bilo lijeka protiv velikih boginja, gube, tuberkuloze, kuge, malarije ili bilo koje bolesti koja je ubijala stotine tisuće ljudi u periodičnim epidemijama.
Prije širenja kinina Quechua Inke s Anda dobro su razumjeli medicinska svojstva mnogih biljaka, ne samo onih koje su rasle na Andama, već i onih iz amazonske džungle.
Peruanska kora na Quechua jeziku je kora nad korama – tj. "quina quina" i odatle dolazi naziv quinine (kinin).
Kora je vjerojatno uvezena u Europe oko 1630. i već je 1643. spomenuta u belgijskom medicinskom tekstu.
Europljani nisu upotrebljavali riječ „quinine“ sve do 1820. Kada su pariški znanstvenici Joseph Pelletier i Joseph Caventou konačno izlučili aktivni sastojak iz kore i supstancu nazvali po izvornoj Quechua riječi.
Tek u 20. stoljeću britanski liječnik Sir Ronald Ross otkriva etiologiju bolesti – u ljudski krvotok prenose ju komarci.
1902. ovo otkriće priskrbilo je dr. Rossu Nobelovu nagradu za medicinu, 300 godina nakon što su Quechua Indijanci svijetu darovali lijek protiv malarije – za što, naravno nisu dobili nikakvo priznanje.
Ovaj obrazac ponovljen je više puta za mnoge patentirane medikamente spravljene od indijanskih medicinskih pripravaka: npr. amebsku dizenteriju, smrtonosnu crijevnu zarazu, Amazonski Indijanci liječili su lijekom od korijenja, tzv. IPECAC.
Sve ovo ilustrira opću superiornost indijanskog medicinskog znanja i farmakologije.
Stari svijet također je obilovao biljkama kojima su se mogle liječiti mnoge bolesti, ali ih je zapadna znanost ignorirala sve dok Indijanci nisu pokazali njihovu korist.
Inke su npr. očito znale spriječiti gušavost (koristili su kelp iz Tihog oceana), skorbut (opisano u prošlom nastavku).
U to doba medicina najvećeg dijela svijeta još je bila na razini čarobnjaštva i alkemije (pijavice i zmajeve kosti!) i europski su liječnici prepoznali da Indijanci drže ključ svjetske najsofisticiranije farmacije – rafinirali su kompleksan skup aktivnih lijekova koji su kod pacijenta izazvali fiziološke učinke. To izobilje novih farmaceutskih sredstava postalo je baza moderne medicine i farmakologije.
Primjerice, kora grma Rhamnus purshiana najčešće je rabljeni laksativ, iznimno blag i bez ikakve neugode za pacijenta (liječnici ga nisu uspjeli laboratorijski sintetizirati). Curare otrov, za razliku od otrova Starog svijeta, uzrokuje tihu, blagu i brzu smrt. U malim dozama je odličan relaksant (mišića). Crijevne gliste tretirali su ružičastim korijenom. Kora jablana djelovala je kao aspirin. Također su koristili mnogo „ženskih lijekova“, npr. za regulaciju menstruacije, ublažavanje bolova pri rađanju, itd.
Rane su premazivali mastima i melemima kako bi pospješili njihovo ozdravljenje (Kanadski balzam, Peruanski balzam).
Poznavali su tinkture za iščašenja i ogrebotine. Vazelin (uporaba nafte!) je indijanski izum, njime su štitili rane, stimulirali zacjeljivanje i održavali kožu vlažnom.
Domorodački liječnici također su se razumjeli i prakticirali operaciju mozga, tzv. trepanaciju (naročito na Andama). Kirurg bi izbušio rupu na lubanji, obično na desnoj tjemenoj kosti, i onda ublažio pritisak koji se stvorio zbog nekog oblika potresa mozga, naročito ako su nastali oštrim udarcem u glavu tijekom borbe. Arheolozi su iskopali lubanje koje su pokazivale da su pacijenti preživjeli čak i po pet trepanacija.
Nasuprot ovome, šturi odlomak s Wikipedije ne informira (tko, gdje, zašto?), prije bi se reklo da dezinformira: „Iskopani kosturi pružaju uvid u pretpovijesno medicinsko liječenje. U postupku zvanom trepanacija, prvi liječnici bušili su lubanju pacijenta, pretpostavljajući možda da će tako bolest izaći. Arheolozi su pronašli lubanje koje su djelomice zacijeljele, tako da nisu svi pacijenti umrli nakon operacije.“
Azteci su razvili osobito sofisticiranu medicinsku organizaciju s različitim specijalistima: za dijagnozu, tretman, spravljanje lijekova (internisti, „babice“, kirurzi, apotekari, distributeri lijekova).
Opsidijanski pribor asteškog kirurga može nadmašiti samo laserska zraka. Igle su bile od kostiju, a kao konac koristili su ljudsku kosu. Za oblaganje koristili su gumu, smolu ili kaučuk.
Poznavali su klistiranje gumenim cjevčicama, koristili žaruljaste štrcaljke („kruške“) npr. za ispiranje ušiju. Europski liječnici brzo su usvojili gumenu cjevčicu i štrcaljku i rabe ih još i danas.
Indijanski iscjelitelji lancetom su rezali gnojne čireve, otklanjali tumore, amputirali udove, propisivali nožne proteze, vadili zube, poznavali su kastraciju, razumjeli načelo isisavanja zmijskog otrova.
Spravljali su kožne masti, pazušne deodorante, zubne paste i osvježivače daha.
Azteci su imali vjerojatno najtemeljitije razumijevanje ljudske anatomije, identificirali su sve organe kao i današnja znanost, razumjeli su ulogu srca i krvne cirkulacije prije nego li je Englez William Harvey (1628.) predložio svoju teoriju krvne cirkulacije.
Ono čega su se doseljenici iz Starog svijeta gnušali, te sistematski osuđivali i kažnjavali (vjerujući da voda slabi tijelo i uzrokuje strašne bolesti!), a što su Azteci naširoko koristili bilo je kupanje.
Imali su naviku dnevnog kupanja, koristili su složena medicinska kupanja (terme), parne kupelji (pacijent je udisao dim različitih kombinacija biljnih lijekova), poznavali su tjelesnu masažu – sve te tehnike koristili su za opću tjelesnu i mentalnu higijenu.
(fotka: ratemyscreensaver.com)
Na žalost, s Europljanima došle su dotad nepoznate bolesti za koje Indijanci nisu imali ni imunitet ni lijek – velike boginje, kuga, tuberkuloza, gripa, čak i europske dječje bolesti, pa se računa da je 90% indijanske populacije umrlo unutar prvog stoljeća nakon dolaska Europljana u Ameriku.
(Izvor: Jack M. Weatherford: Indijanski darovatelji)
21.11.2011. u 19:34 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
Znanstvena fantastika
Važna napomena:
Autorica ovog bloga privatno i poslovno prijateljuje sa znanstvenicima, alternativcima, ateistima i vjernicima, radila je više od pet godina u znanstvenom okruženju i svjesna je važnosti znanosti, ali isto tako i važnosti kritike znanosti.
- - - - - - - - - -
Prosječan stanovnik planete nam Zemlje mogao bi pomisliti kako je znanost jedna homogena zajednica mudrih, prosvjećenih, visokoobrazovanih, pristojnih, humanističkih nastrojenih i nadasve neovisnih ljudi koja nove ideje dočekuje sa zdravim interesom, kao i zdravim oprezom.
Unatoč emocionalno nabijenim citatima kojima nas se nemilice zasipaju i s kojima se svaki iole human i inteligentan čovjek mora složiti:
Ne znam, koje će se oružje rabiti u trećem svjetskom ratu, ali sam siguran da će se u četvrtom ratovati praćkama i kamenjem ... Puno je teže razbiti predrasudu nego atom (Albert Einstein).
jedan dio znanstvenika (osim unutar svoje uske specijalizacije) nimalo se po svojoj zadrtosti, predrasudama i primitivnosti te nedostatku otvorenosti uma ne razlikuje od običnog, „znanošću neprosvjetljenog“ čovjeka. Takav ne prihvaća tuđe mišljenje i ne dopušta da se o znanosti priča na drukčiji način od onog dobro poznatog. On o nepoznatoj temi neće reći: „Ovo je zanimljivo!“ i dublje se upustiti u istraživanje nepoznate teme. Premda će se (teoretski) nazvati nadasve modernim, što bi trebalo značiti i otvorenim za novo, u stvarnom životu izvadit će iz rukava neprovjerenu informaciju iz pete ruke i ispucati rafal poput vojnika: „Borg je rekao... Odbij!“ Po njemu znanost pokriva sve aspekte života i ono što znanost ne može objasniti i na što nema odgovora nije vrijedno i istinito.
Znanost na svojim plećima zapravo iznose oni znanstvenici, koji svojom ogromnom upornošću i plivanjem protiv struje utječu na kakav-takav napredak ljudske vrste, unatoč znanstvenom mainstreamu (ponekad tek za dlaku različitom od razjarene rulje u amfiteatru starog Rima).
Povijest znanosti prepuna je žalosnih priča o znanstvenicima koji su za života bili odbacivani, demonizirani, ismijavani, maltretirani te shodno tome završavali siromašni, izluđeni, bolesni i degradirani.
Primjer 1.
Sredinom 19. st. dr. Semmelweiss uvidio je da je babinja groznica zarazna bolest i da se njena učestalost može drastično smanjiti uvođenjem higijenskih mjera pranja ruku medicinskog osoblja. Nakon te spoznaje, Semmelweis je odmah odredio stroge mjere čistoće i uveo obvezno pranje ruku otopinom klornog vapna prije svakog vaginalnog pregleda. Nakon uvođenja te mjere u Bečkoj bolnici smrtnost je u roku nekoliko tjedana pala s 12% na 3%. Izvor: Pliva
Naivni građanin kugle Zemaljske pomislio bi: „O, fino, liječnici su mu sigurno bili zahvalni na tome!“
Manje poznata je činjenica (naravno, o tome se ne govori!) da Semmelweis kolege liječnike nikako nije mogao uvjeriti u ispravnost svojih postavki. Iscrpljen neprestanim borbama duševno je obolio i 13. kolovoza 1865. umro u Zavodu za umobolne u Doblingu kraj Beča, i to od infekcije koja se razvila kao posljedica ozljede na prstu. Izvor: Wikipedija
Ukratko, Semmelweissovte tvrdnje (premda netočne u nekim elementima, ali korisne, na kraju od većeg utjecaja nego što je i mogao zamisliti!) došle su u konflikt s onovremenim znanstvenim i medicinskim znanjem, pa su njegove ideje odbačene jer nije mogao ponuditi njima prihvatljivo objašnjenje za svoje otkriće.
Tek 1860. uvodi se sterilizacija (Pasteur), nakon toga dezinfekcija, asepsa, 1880. klasično kirurško pranje ruku, 1890. predlaže se uporabu kirurških rukavica, itd. Itd.
Primjer 2.
Skorbut je opasna bolest koja nastaje zbog nedostatka vitamina C u prehrani. Prije nekoliko stoljeća skorbut je bila smrtonosna bolest, osobito kad se plovilo brodom koji nije bio opskrbljen hranom koja sadrži vitamin C. Skorbut je bio raširen osobito u Europi, Americi i Aziji. Bolest se znatno prorijedila kada je James Cook (1728 -1779) zapovjedio da svi brodovi budu opskrbljeni hranom koja ima puno vitamina C. Za prevenciju treba uzimati što više voća i povrća koje sadrže puno vitamina C (citrusno voće, brokula, rajčica...). Izvor: Wikipedija .
Manje poznat podatak je da je 1535./1536. francuskom istraživaču Jacquesu Cartieru zaglavljenom na rijeci St. Lawrence i desetkovanom skorbutom Indijanac (Irokez) pokazao jednostavan lijek za skorbut. Koru i iglice bijelog bora – bogati vitaminom C - umiješali su u piće, što je dovelo do brzog oporavka.
Cartier piše: „... had all the doctors of Louvain and Montpellier been there, with all the drugs of Alexandria, they could not have done so much in a year as did this tree in eight days... „ Izvor: fao.org (The Voyages of Jacques Cartier, 1536)
Medicinski autoriteti nisu priznali znanje „neukih domorodaca“ pa je moralo proći dvjestotinjak godina prije nego što je medicina otkrila uzrok skorbuta (nedostatak vitamina C). No, „neuki domoroci“ Sjeverne Amerike znali su o tome mnogo, mnogo prije. Naravno, nisu znali o vitaminu C, ali su znali da iglice određenog drveta liječi određene simpotme eksperimentirajući tisućama godina.
Primjer 3.
Akupunkura
Po Wikipediji akupunktura još uvijek spada u alternativu (šarlatanstvo), premda je Svjetska zdravstvena organizacija priznala akupunkturu kao službenu metodu 1978. Današnji zapadnjački znanstvenici prihvaćaju da akupunktura zaustavlja bol, ali ne mogu objasniti zašto. Poznato, zar ne?
Sva sreća da ima liječnika koji mainstream ne shvaćaju previše ozbiljno, pa recimo kod nas „već“ 1979. dr. Kiseljak završava tečaj akupunkture. Iste se godine otvara ambulanta za akupunkturu, koja ubrzo prerasta u ambulantu za liječenje boli. Treba posebno naglasiti dalekovidnost prim. dr. Kiseljaka koji se problemom boli počeo baviti u vrijeme u kojem su i akupunktura i bol bili neshvaćena područja medicine. Samo upornošću, skromnošću i sistematičnošću u stručnom radu uspio je održati ambulantu koja je bila među prvima u bivšoj državi. Izvor: Opća bolnica Karlovac
Nova istraživanja otkrivaju njezin način djelovanja, koji nam je dugo vremena bio nepoznat. Koristi se u kombinaciji s dijagnostičkim tehnikama u liječenju neuroloških, reumatskih, alergijskih i mnogih drugih bolesti. Iako je dočekana sumnjičavo, njezinih pristaša je iz dana u dan sve više. Kineski medicinari postavljaju dijagnozu na temelju anamneze, te fizičkog pregleda. Pri uvodnom razgovoru s pacijentom su vrlo strpljivi i raspituju se i o zdravlju roditelja, braće i sestara, te predaka. Fizički pregled obuhvaća dijagnosticiranje pulsa na objema rukama pri čemu također razlikuju 12 vrsta ( 3 duboka i 3 plitka na svakoj ruci); pregled jezika koji svojim oblikom, bojom i mrljama odaje stanje probavnog sustava; pregled očiju tzv. iridologija...Akupunktura se koristi u Kini najčešće pri anesteziji, pa danas od zapadnih doktora upravo anesteziolozi imaju praksu proučavati tu tehniku. Tamošnji medicinari njome liječe i zarazne bolesti. S vremenom je zamijećeno da pomaže pri mnogobrojnim neurološkim bolestima, kao što su glavobolje (cephalgie), myalgie, multipla skleroza, paralize i dr. Odnedavno se sve češće primjenjuje u liječenju ovisnosti. Izvor: mojdoktor.hr
Nema tu nikakvih tajni, osim čovjekovog neznanja. Sve nefizikalne pojave kad se objasne, postaju fizikalne' (Nikola Tesla)
Da ne bi ispalo da „bedasta“ Suzette tu trkelja svašta na svoju ruku, ovdje vam je link na odličan članak znanstvenika (teoretski) vrijednog poštovanja.
Nazdravlje! :)
(možda se nastavlja)
19.11.2011. u 13:18 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
Video vrijedan milijun riječi
Sad stavimo na stranu Kur'an, islamski fundamentalizam i slično. Budimo objektivni.
Smije li netko, naročito znanstvenik, na čije knjige i predavanja "svršava" tisuće ateista, LAGATI, MANIPULIRATI PODACIMA i gledati s visoka sa svog znanstvenog trona?
Po kojoj to logici vjernik (naročito musliman!) ne može biti odličan liječnik?
Smije li itko uopće lakomisleno davati svoje mišljenje a da o temi nema ikakvog pojma?
Smijemo li stvari gledati crno-bijelo u smislu znanost nam daje odgovore na sva naša pitanja (znamo i vidimo oko sebe da ne daje), a svi alternativci su beskorisne vucibatine koje treba kazneno goniti (znamo da nisu)? Smijemo li imati dvostruka mjerila, sebi dozvoljavati greške, a od drugih tražiti potpuno savršenstvo?
Jesu li vjerske knjige samo besmislice i gluposti?
Ne znam za Kur'an, ali znam da u Bibliji postoji dosta korisnih savjeta.
Npr. postoji razlog zašto se (u Starom Zavjetu) preporučuje obrezivanje upravo osmoga dana: jer može biti opasno po život. Do osmog dana života razvija se važan faktor za zgrušavanje krvi, vitamin K. On se ne stvara u dovoljnoj količini do sedmoga dana djetetova života, tako da je prvi siguran dan za obrezivanje - osmi dan! Isto tako, protrombin, još jedan bitan faktor za zgrušavanje krvi, osmoga dana dostiže razinu višu od prosječne - 110 posto - a sljedećega dana pada i ustaljuje se na 100 posto. Prema tome, količine vitamina K i protrombina osmoga dana idealne su za obrezivanje.
U Starom zavjetu također su opisane higijenske preporuke koje bi i u 21. stoljeću prošle ispit korisnosti. Do takvih podataka sigurno nisu došli praksom.
Stvari naprosto nisu crno-bijele. Osim ako vi tako želite :)
15.11.2011. u 19:59 sati | 22 Komentara | Print | Link | Na vrh
Da vidimo... 1, 2, 3.... proba :)
11.11.2011. u 20:22 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Don Ivan Grubišić - odličan intervju
Kako gledate na šopingmaniju koja zahvaća ljude pred Božić i kitite li i sami božićno drvce?
Životni stilovi i navike teško se mijenjaju, posebno tradicijski i religijski običaji. Tako da je teško izbjeći i suvremene trendove tzv. šopingmaniju, koja je jedan od civilizacijskih trendova. Od sadržaja i poruka samih blagdana ne ostaje zapravo ništa. Kad sve prođe ostane pustoš u srcima, veća nego što je bila prije toga. To se događa godinama i iz tog ponavljanja iz šupljeg u prazno ništa nismo naučili.
Jeste li zadovoljni papom Ratzingerom i tko Vam je omiljeniji papa iz povijesti?
Meni se dopadaju prvi pape, recimo sv. Petar, koji nije prihvaćao titule, posebna oslovljavanja i oblačenja, nego je bio brat s braćom u svoj jednostavnosti, kao i učitelj kojemu je povjerovao.
A Ratzinger?
Već sam vam odgovorio – zadovoljan sam jedino svetim Petrom. Ostao je skroman, bez titula, bio je brat s braćom, bez svečanih oblačenja. To je, dakle, bila prva Crkva. Sve kasnije je imitacija rimskih careva i jedan centralizam. Pitanje je koliko je to temeljeno na Bibliji. Nisam htio birati između Ratzingera i Ivana Pavla II., jer je to zapravo ista diplomatska politika Vatikana. Oni su puno međusobno surađivali, gotovo 20 godina mu je Ratzinger bio predsjednik glavne kongregacije. Ivan Pavao II. zakočio je provedbu Koncila i to mu se uzima za najveći propust. Nije djelovao u skladu koncilskih smjernica, nego je reforme bitne za suvremeni rad Crkve propustio učiniti. On je bio popularan kao medijska osoba, puno je putovao, ali nakon tih njegovih putovanja moglo se vidjeti da nije puno toga promijenio. Povodom njegove smrti za BBC sam rekao da mu zamjeram što nije pozvao Crkvu na skromnost i ukinuo titule u Crkvi, jer su one u suprotnosti s evanđeljem. Mi smo svi braća i sestre po Isusu, a titule su poganskog podrijetla, svojstvene Rimu, kao i samo oblačenje do neprepoznatljivosti – mitre, te kape sa zlatnim i srebrnim ornatima, biskupi sa zlatnim štapovima... Isus nam je dao primjer kako trebamo živjeti, a to nije to.
Kako komentirate 'povijesni preokret' pape Benedikta XVI. prema korištenju prezervativa, te kontroverze i nejasnoće koje je izazvao? Pogotovo da Vatikan i dalje tvrdi da to nije odobravanje uporabe kondoma.
I ja sam mišljenja da se ne radi o 'povijesnom preokretu', kako sami kažete, nego o jednoj diplomatskoj izjavi koja se odnosi samo u nekim rizičnim slučajevima upotrebe sredstava za sprečavanje prenošenja bolesti ili začeća novog stvorenja, dok Crkva ostaje, odnosno Vatikan, kako kažemo, čvrsto uz svoje stavove.
S obzirom na njegovo nedavno dopuštenje za korištenje prezervativa u nekim situacijama, kako gledate na prošlogodišnju izjavu da 'kondomi samo povećavaju problem AIDS-a'?
Ovo samo potvrđuje činjenicu da je i papa čovjek koji se s vremenom mijenja, pa kad se radi i o nekim moralnim problemima. Ni papa nema direktnu liniju s Duhom Svetim da mu svako jutro priopći što će i kako nešto reći. Na putu smo traženja, s vrlo problematičnim pomacima prema istinskijim odgovorima na teška pitanja današnjice.
Molim Vas da nam pojasnite što je točno Crimen solicitationis i na što taj crkveni naputak iz 1962. navodi biskupe?
To je izraz koji smatram da se odnosi na pitanja moralnog tretiranja problema, poput samozadovoljavanja, bluda i pedofilije. To spada u zloporabu spolnosti raznih kategorija. Smatram da je intencija bila zaštititi grešnika od javnog linča, ali po pozitivnim zakonima nekih država, kada se radi o tim stvarima, onda treba reagirati. Crkva je trebala reagirati jer je ona znala, a nije reagirala na pravi način. U tom vidim propust Vatikana. U tom pismu koje je upućeno biskupima – ne znam je li pisao svim biskupima – može se shvatiti da nitko nije kriv dok se ne dokaže, to je sukladno međunarodnom pravu, ali i da u tom smislu treba zaštititi počinitelje nekih djela. Ali, pred javnošću, ne pred sudskim i pravosudnim organima. Vatikan neće priznati neke stvari dok su u procesu. Kao da ne postoje, tek kad izađe u javnost onda će reći. No, današnji svijet zahtijeva trenutnu reakciju u duhu građanskih zakona.
Koja je veza između Ratzingera i tog pisma iz 2001. godine, u kojemu on prijeti ekskomunikacijom u slučaju otkrivanja pedofilije u Crkvi?
Veza je što je on kao tajnik Kongregacije za nauk vjere dobro upoznat sa slučajevima koji su došli do Vatikana, ali je smatrao da je pametnije šutjeti nego izaći u javnost. Kad je javnost reagirala u Americi, onda je reagirao. Sve do tada Vatikan je šutio. Čak je i 2001. godine papa Ivan Pavao II. htio sankcionirati biskupe i ekskomunicirati ako izađu u javnost s tim da se takve stvari događaju u Crkvi. Tu ja vidim razliku u načinu kako Vatikan pristupa problemima: to je dobro za počinitelja, ali nije dobro za žrtve.
Je li Vam poznato da su na isti način instruirani i hrvatski biskupi?
To mi nije poznato, ali ako se papa obraća biskupima, onda se obraća svim biskupima, pa i u Hrvatskoj, osim ako izričito ne upućuje svoju poruku na sasvim određenu adresu, recimo biskupima u Irskoj ili SAD-u.
Kako gledate na činjenicu da je Crkva jedna od najzatvorenijih institucija u Hrvatskoj i na njihov neprijateljski stav prema medijima, ponajprije Ivan Miklenić u Glasu koncila?
Kod nas je zaboravljen duh i pomak koji je učinio II. vatikanski sabor, premda je tjednik Glas koncila zamišljen kao glas upravo tog koncila, a on je počesto daleko i od duha i od slova II. vatikanskog. U svojim komentarima više nalikuje duhu nekih komunističkih glasila iz prošlosti nego jednoj utjelovljenosti na kršćanskim principima u sadašnju stvarnost. O glavnom uredniku mnogo toga ovisi u novinama ili o redakciji, a kad se radi o glasilima Crkve, onda treba biti oprezan i domisliti što misle pretpostavljeni. To nije dobro, ali to su činjenice koje bi se mogle i statistički i analizom tekstova i dokazati. Ali, komu i čemu to služi!? Jer: "Psi laju a karavana prolazi."
Što je Vama poznato iz Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske i što bi u njemu trebalo promijeniti?
Sva četiri Ugovora sam pročitao i nisam zapazio samo ja, nego i drugi analitičari crkvenih zbivanja da takve Ugovore koje Vatikan ima s Hrvatskom nema ni s jednom drugom državom u svijetu, pa ni s Katoličkom crkvom u Poljskoj, ni Irskoj. Ti su Ugovori djelo prvenstveno dogovora dvojice ljudi, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske u to vrijeme. Nisu prošli ni saborsku raspravu ni javnu raspravu, a posebno ne referendum. To je učinjeno narodu iza leđa. No, nažalost, skupo to plaćamo, jer sve ima svoju cijenu. Mislim materijalnu, koliko god se govorilo o pastoralnim razlozima.
Koliko plaćamo? Recimo, godišnje.
Samo iznosi iz državnog proračuna kreću se, ovisno o godini, negdje između 300 i 380 milijuna kuna, s tim da svaka županija daje 10 posto prihoda biskupiji, kao i svaka općina. Godišnje Crkva od poreznih obveznika dobije oko pola milijarde kuna, a ne odgovara za to na što troši.
Treba li državna revizija nadzirati kako Crkva u Hrvatskoj troši novac koji dobiva iz proračuna?
Svakako da za novac iz proračuna Crkva treba dati izvješće o svakoj kuni u što je uložila, jer se radi o novcima poreznih obveznika. Nadam se da će ih zakoni uskoro prisiliti na to.
Smatrate li da je pošteno da se Crkva financira na taj način?
Postoje i drugi načini, te bi trebalo poštivati volju građana u koje svrhe oni žele dati svoj dio poreza, a da to ne odlučuje vlast. Tako je, recimo, u Italiji.
Crkva se kod nas nerijetko opredjeljuje prije izbora, primjerice uz HDZ ili Milana Bandića. Zašto se to događa?
Postoji nepisano pravilo da se sve plaća! Tako je i to! Dvije adrese, kao što sami kažete, u tom se posebno ističu. To ne odobravam, zalažem se za slobodnu Crkvu u slobodnoj državi, a ne za privilegiranu Crkvu sa strane bilo koje političke opcije.
Kako mislite da je nepisano pravilo da se sve plaća?
Ivo Sanader je prije zadnjih izbora 2007. godine dao 70 milijuna kuna Crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nije dao taj novac na lijepe oči, nego da bi svećenici pozivali narod da glasa i govorili mu za koga da glasa.
itd. itd. Izvor: danas.net
09.11.2011. u 18:47 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Also dakle Weltbild :)
Dva odlična članka:
1.
Crkva će vam reći što ne smijete slušati (npr. Gregorian), što ne smijete gledati (npr. Da Vincijev kod), što ne smijete čitati (npr. Harry Potter). Zabranit će vam seks prije braka i kontracepciju, propisati pravila po kojima morate živjeti, što da (ne)mislite, osjećate, radite. No kad joj zamiriši novac, sve te “uzvišene”, “moralne”, “za dobrobit ljudi” upute bez problema padaju u vodu.
Ispalo je tako da je Crkva stopostotni vlasnik njemačkog nakladnika Weltbild, koji za podružnicu ima Blue Panther Books. Blue Panther Books izadje erotske knjige, sami naslovi dovoljno govore: ‘Internat za radodajke’ (Schlampeninternat). Ili ‘Odvjetnikova kurvica’ (Anwaltshure). Pretražite li sajt Weltbilda za te knjige, tražilica ih ne nalazi. Prema riječima glasnogovornice: „Diese Artikel werden jedoch nicht aktiv im Shop beworben, sondern nur passiv vorgehalten.“
Odnosno, u mom prilicno slobodnom prijevodu – te knjige imaju na listi, ali su “out of stock”. No, s druge strane, trenutno bez problema možete npr. naručiti serijal Black Dagger Brotherhood. ...
I to ne “sex tek nakon braka, isljučivo u mraku i samo za reproduktivne svrhe” sex. Ili, treba vam Harry Potter? DVD, Blu-Ray ili knjige (actually, i ima zgodan box..)? Možda Dawkins? A imaju i Gregorian i Dana Browna. Želite se baviti reikijem? Ili možda čak i okultizmom?
Razumljivo je da se malo zažmirilo na naslove – šta su knjige, filmovi, glazba sa zabranjenom tematikom u usporedbi s milijunima eura prometa kroz godine, s obzirom da je Weltbild drugi, iza Amazona, najveći on-line dobavljač knjiga u Njemačkoj?
I tako se opet pokazalo licemjerje i ljigavost Crkve – uzimaju si za pravo svima propisivati što se smije i što ne smije, a onda to jednostavno zanemare kad se o njima radi, jer eto, velika lova redovito stiže.
Izvor: impious.wordpress.com
(fotka: pur-magazin.de)
2.
Njemački nakladnik Weltbild odlično zarađuje na izdavanju knjiga pornografske i erotske proze. Ono što je neuobičajeno u cijeloj priči jest činjenica da je Weltbild u stopostotnom vlasništvu Katoličke crkve
Od deset Božjih zapovijedi, mnoge su se pokazale previše zahtjevnima za ljude, ali vjerojatno nijedna kao Jahvina poruka o bludu. Katolička crkva se tako danas u velikom dijelu svojeg pastoralnog i javnog djelovanja bavi seksualnim životom ljudi, naređuje im s kime i pod kojim uvjetima smiju iskusiti zrnca sladostrašća, prijeti pak onima koji o tome imaju drukčije stavove, osuđuje razvode, homoseksualce, kondome, pornografiju. Sve u čemu bi dvoje odraslih ljudi moglo tjelesno uživati je manje-više tabu, a posebna vrsta seksualnog nasilja provodi se pak nad katoličkim klerom, kojem je seks kao takav automatski zabranjen.
Kada je riječ o novcima, Katolička crkva je uvijek znala sebi progledati kroz prste, a i onim grješnicima koji su bili spremni masno platiti. Zato baš i nije veliko iznenađenje – iako je u njemačkoj javnosti planuo skandal – što se Crkva bavi izdavanjem pornoromana, na kojima usput i odlično zarađuje! Naime, Crkva je stopostotni vlasnik kuće Weltbild, čija podružnica Blue Panther Books izdaje naslove poput 'Internat za radodajke'. Ili 'Odvjetnikova kurvica'. Ili 'Porno grof'. Weltbild je ujedno i najveći njemački knjižar, a po njihovoj ponudi literature jako je teško zaključiti da su u vlasništvu Katoličke crkve. Osim pornografije, Weltbild prodaje i knjige o satanizmu, crnoj magiji, ezoteriji, a nudi čak i serijal o Harryju Potteru, kojeg je svojedobno kao protukatoličkog prozivao i osobno papa Benedikt XVI.
Razlog je vrlo prozaičan: na takvim naslovima Weltbild, odnosno Katolička crkva, odlično zarađuju. Weltbild je pak velika firma, koja zapošljava preko šest tisuća ljudi te je - iza Amazona - drugi po snazi online dobavljač knjiga u Njemačkoj. Preko Weltbilda Katolička crkva drži udio od 20 posto na velikom njemačkom tržištu knjiga, dok se profit mjeri u milijunima, i na kraju završavaju u džepu Crkve.
Protiv takvog licemjera Crkve su se u međuvremenu pobunili i njezini još uvijek postojeći, no sve rjeđi vjernici, pa je tako katolički časopis Pur objavio veliku naslovnicu s pitanjem: 'Biskupi kao porno producenti?'. Crkva se zasad još nije službeno oglasila o cijelom skandalu, no zato njemački mediji uživaju. Konzervativni Die Welt se tako zapitao sljedeće: 'Čemu li služi naslov poput 'Moje crvene potpetice' članu uprave Welbilda pateru Langendörferu, koje je ujedno i tajnik Njemačke biskupske konferencije? Mora li, recimo, biskup Mussinghoff znati 'Zašto muškarci brzo svršavaju, dok žene glume orgazam'? Može se mnogo takvih pitanja postaviti.'
Izvor: tportal.hr
08.11.2011. u 18:09 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
Pazite za koga ćete glas(ov)ati :)))
Nemojte slučajno dati glas crvenima, nevjernicima, bezbošcima i agnosticima!
HDZ-u se gadno piše - čak ga se i hrvatski kler polako, ali sigurno odriče!
Jer iskreno ne znam na koga bi se ovo "crveni, nevjernici, bezbošci i agnostici" ZAPRAVO odnosilo?
Zgodan članak o crvenima u HDZ-u.
Tko o čemu, a crkva o poštenju.
Najveći nevjernici, bezbožnici i agnostici su zapravo sjedili u prvim crkvenim redovima, a bogme su često i grmili s propovjedaonice.
"Pornokracija" (Saeculum obscurum) je razdoblje vladavine određenih papa kojima ništa ljudsko nije bilo strano: seksualne perverzije, često homoseksualnost, bludničenje, divljački progoni npr. Židova i dr., pljačke, ubojstva, trovanja....Inkviziciju da ne spominjemo!
Wikipedia
Ništa bolje nije ni danas!
Umjesto da metu ispred svog praga (zapravo trijebe kukolj iz svojih redova i naprave reda među sobom), oni se uporno petljaju tamo gdje im ne treba biti mjesto, kao da mi ne vidimo koliko je putra po njihovim glavama!!
Ako nešto ne podnosim to je licemjerje....
07.11.2011. u 18:15 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Ionako nisu tamo...
Inače je nekako morbidno pričati o grobljima, mrtvima, smrti..., no danas i sutra su takvi dani da je to normalno. Za sve postoji vrijeme i mjesto.
Ja nemam običaj posjećivati svoje mrtve na Sisvete.
Prehladno, prevlažno, previše otpalog lišća, previše tuge i sjete... previše smrtnosti.
Groblje posjećujem i sređujem dok je toplo, suho i sunčano. Ljeti, kad su groblja uglavnom pusta i mogu se posvetiti mislima o svojim precima koji više nisu ovdje „u dolini suza“, nego na nekom ljepšem mjestu (premda svako mjesto valjda ima svoje bolje i lošije strane, valjda).
Groblja postoje radi posjetilaca, a ne radi mrtvih. Oni ionako nisu tamo. To je samo mjesto gdje su pokopani njihovi zemaljski ostaci.
Danas i sutra – jer to su ti dani u godini kada to nije opskurno - mogu razmišljati i pričati gdje ja želim biti pokopana, a da me se ne gleda kao da „nešto sa mnom baš i nije u redu“.
Dakle, najradije bih da me se spali i pepeo rastrese na neko specijalno lijepo mjesto. Tada bi od mojih zemaljskih ostataka čak bilo i neke koristi. No, kako to kod nas još uvijek nije moguća opcija, moram odabrati nešto dovoljno dobro što će to zamijeniti.
Spaliti me svakako (ionako sam spaljena i sada, tako da to i nije nekakva velika stvar).
Odabrati neku najjeftiniju moguću opciju. Ne želim da mi potomci zbog mene padnu u novčane neprilike.
Pokopati me na neko lijepo, suho i sunčano mjesto. Bez bjelogorice, samo crnogorica dolazi u obzir. Mediteranska groblja su prekrasna!
Hm... nisam sigurno da pojam "jeftino" i "prekrasno" idu ruku pod ruku, ali nada umire posljednja!
Ovako nešto:
(izvor: dalmatian-nature.hr)
Kao što sam već napisala, ja ću ionako biti na nekom drugom mjestu, groblje postoji radi onih koji posjećuju svoje mrtve. Zato želim da to bude neko veselo mjesto, gdje će razmišljati samo o onim veselim trenucima koje smo dijelili. Palo, mokro lišće u magluštini baš i nije nekakav veseli prizor.
Ako me baš moraju posjećivati za Sisvete, razmišljam da u oporuci navedem da me moraju posjećivati isključivo kad je dan lijep, suh i sunčan. Da, to bi bio dobar uvjet. Za njihovo dobro...
01.11.2011. u 13:52 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
Budimo realni...
Suočimo se s okrutnom činjenicom, dnevni, tjedni i mjesečni horoskopi su najblaže rečeno zabava jer se planete gibaju presporo da bismo mogli dati korisnije podatke, a ako želimo biti zločesti, možemo reći da su iste te pisanije valjda najveći autogol u povijesti astrologije. Meni čak nisu ni zabavni. Oni su samo neka vrsta umne gimnastike koja se nekima vjerojatno vrlo opipljivo financijski isplati.
Naravno, samo moj godišnji sitni horoskop u lijevom stupcu je spomena vrijedan 
, jer se zapravo uopće ne radi o klasičnom novinskom horoskopu nego sam stvarno uzela u obzir realne mogućnosti. I opet je preopćenit, ali sam ga bar pokušala učiniti zabavnim 
I onda si mislim, pa zar ne bi bilo pametnije, ako im je već do popunjavanja novinskih stupčića, raditi nešto ovakvo:
(izvor: www.astro.com)
Ovdje se vidi bolje!
Mislim da je ovo čisto u redu i prilično zabavan način učenja karakteristika znakova zodijaka (ne miješajmo sunce u znaku zodijaka sa znakom zodijaka!).
Dakle, zodijački znak Blizanca u ovom slučaju označava dualnost, komunikativnost, znatiželju.... Škorpion je tajanstven, teško ga je "pročitati".... Djevice su sklone analiziranju i obraćanju pažnju na bolest, bilo kao pacijent, bilo kao stručnjak (liječnik, nutricionist...), a Lav, naš šećer na kraju, on voli biti u centru pažnje, voli svjetla pozornice, voli da se o njemu priča.... 
Zar nije ovo korisnije i kreativnije od nemoguće misije u obliku: "Zvijezde vam se smiješe" ili "Zvijezde umiru od smijeha"? 
24.10.2011. u 20:00 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
OTKUD DOLAZE SNOVI?
Navodno se u vrijeme Rimskog carstva senat okupljao kako bi analizirao i interpretirao snove, osobito u kriznim situacijama. Od ogromne je važnosti bilo protumačiti što „bogovi prenose“ generalima prije neizvjesnog vojničkog pohoda.
U mojoj obitelji proročki snovi normalna su pojava. Otac često priča kako je točno znao koji će ispit na fakultetu proći, a koji će pasti „kao kruška“. Na takve na posljetku više nije ni izlazio :)
Čak se i meni dogodilo da sam dvaput sanjala ono što se na vlas ponovilo u stvarnosti, tako da iz prve ruke modu potvrditi da je to moguće.
Snovi su također čest izvor podataka vezanih za umjetnost, bussiness i znanost. Dakle, može se reći da su snovi medij kojim se odnekud – iz čista mira – pojavljuju kreativne ideje i fantastične inovacije.
Povijesni dokumenti obiluju zapisima o snovima i pokušaju njihovih objašnjenja, od Biblije do indijskih svetih spisa, američkih Indijanaca, Grka... Freuda i Junga.
Otto Loewi, njemački farmakolog, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, otkrio je da mu je san pomogao otkriti eksperiment kojim je dokazao teoriju kemijske transmisije živčanog impulsa.
Friedrich August Kekulé godinama bezuspješno pokušavao otkriti molekularnu strukturu benzena. Jednoga dana je zadrijemao i sanjao atome kako u obliku zmija formiraju različite strukture i lance. U snu je vidio kako zmija grize svoj rep, formirajući tako prstenastu strukturu. Probudio se uzbuđen, shvativši kako je struktura benzena zapravo ZATVORENI prsten. Ovo revolucionarno otkriće i njemu je donijelo Nobelovu nagradu.
Elias Howe šivaći stroj izumio je 1845. Bilo mu je jasno da stroj mora imati iglu koja će prolaziti kroz tkaninu, ali nikako nije mogao smisliti kako bi to točno trebalo izgledati. A onda je jedne noći sanjao kako je zarobljenik grupe domorodaca koji su plesali oko njega sa kopljima koja su imala rupice na vrhu. Probudio se i shvatio rješenje svog problema sa šivaćim strojem. Ostalo je povijest.
Srinivasa Ramanujan iz Indije, jedan od najvećih matematičkih genija, teoreme beskonačnih nizova, određenih integrala, kontinualnih razlomaka i elemenata teorija brojeva dobio je u snu, od „božice Namakal“. "Promatrao sam kako odjednom ruka počinje pisati po ekranu...“
Madame C.J. Walker, osnivačica uspješne afro-američke kozmetičke kompanije koja ju je učinila milijunerkom. 1890. patila je od infekcije koja je prouzročila gubitak kose. A onda je usnila san koji je riješio njen problem, i ne samo to:
„Velik crnac rekao mi je što da utrljam u kosu. Neki od tih sastojaka rasli su u Africi i poslala sam po njih, izmiješala, stavila na glavu i nekoliko tjedana kasnije kosa se počela oporavljati. Isprobala sam na prijateljima, pomoglo im je. Onda mi je palo na pamet da to prodajem.“
Za razradu periodnog sustava elemenata ruskom kemičaru Mendeljejevu je trebao ogroman broj podataka o svojstvima elemenata i njihovih spojeva, koje je u to doba bilo vrlo teško prikupiti. Za svaki je element Mendeljejev podatke napisao na karticu i kartice složio po atomskim težinama, ali iz tog materijala nije mogao dokučiti periodni zakon, i to zato što su mnogi podaci bili pogrešni, a velik broj elemenata još nije bio otkriven. Kako je sâm pričao, nakon mnogih uzaludnih pokušaja tijekom tri dana i tri neprospavane noći čvrsto je zaspao i sanjao o periodnom sustavu. Probudivši se, opet se prihvatio posla i vrlo brzo složio prihvatljivu tablicu periodnog sustava.
Sanjate li korisne snove? :)
22.10.2011. u 22:49 sati | 12 Komentara | Print | Link | Na vrh
Deset krivo adresiranih pitanja
U prethodnom postu dobili ste uvid u način na koji se „znanstvenici“ obračunavaju s astrologijom. No, hvala Bogu, kao što kaže Einstein, „obrazovanje, to je ono što ostane nakon što se zaboravi ono što je naučeno u školi. Ili kao što kaže Mark Twain: „Ne dopustite da školovanje utječe na vaše obrazovanje.“
Ako ste pažljivo pročitali što je o problematici u relaciji znanost – astrologija napisala Valerie Vaughan, dipl. astrolog, onda možemo pristup „debunkera“ okarakterizirati kao PSEUDOZNANSTVEN:
- vode raspravu iz neznanja i elementarne zablude
- ne poznaju područje koje „istražuju" pa je time često temelj „ispitivanja“ već u startu pogrešan
- „istraživanje“ ne počiva na logici onoga što se ispituje
- ignoriraju se dokazi
- oslanjaju se na subjektivno i neznanstveno tumačenje rezultata
- ukoliko se rezultati pokažu značajni, odbacuju daljnja ispitivanja
- često proturječe sami sebi
- uvjerljivom retorikom, nametanjem autoriteta u području o kojem ništa ne znaju ili znaju nedovoljno izvrću eventualne rezultate koji im se ne sviđaju
- tobože se koriste znanstvenom metodologijom, no zapravo ju zlorabe itd. itd.
No, vratimo se, kao što sam obećala, opet na Fraknoia i njegovih 10 bedastih pitanja: original tekst, da ne bude zablude, nalazi se OVDJE
Tužna priča njegovog života temelji se na tome da ga često miješaju s astrologom, a on jadan ne zna kako pristojno odgovoriti „onome tko ozbiljno shvaća ovu drevno praznovjerje“. Samo da podsjetim, u prošlom postu vam je link gdje možete pročitati da ADK (Astrology Defense Kit) kao bazu podataka koristi datume rođenja predsjednik USA, osoba koje (indirektno) označava kao uspješne, (i direktno kao) ambiciozne, otvorene, društvene, komunikativne osobe… No sada navodi da se Bijela kuća, predvođena Reaganom, odnosno njen dnevni raspored (pre)uređuje na temelju astroloških predikcija i to baca novo svjetlo na široko javno prihvaćanje astrologije. Primjećujete li nelogičnost? Je li taj predsjednik koji je uspješan, otvoren i komunikativan, toliko naivan da sluša tamo neke bezveznjake koji svoje predikcije temelje na sunčevom znaku?
Ovdje konačno otkriva da ipak nešto više zna o astrologiji (spominje, Sunce, Mjesec i planete i vrijeme rođenja – pitam se zašto se to ne objašnjava studentima/učenicima, nego se samo navodi Sunce – KLASIČNA MANIPULACIJA). Čudom se čudi kako se ti podaci mogu koristiti u objašnjenju ljudskih osobina, pravca života i pomagati ljudima, kompanijama i narodima kod veoma važnim odluka (povijest je pokazala da to funkcionira). Uostalom, ja se mogu čuditi kako mogu koristiti mobitel, Internet i kompjuter – nekome od prije 50 godina to bi bila magija, ali to FUNKCIONIRA – jednostavno.
Dalje navodi 10 najomiljenijih pitanja koje postavlja onima koji podržavaju astrologiju - premda mi nije jasno ZAŠTO SU PITANJA ADRESIRANA NA KRIVU ADRESU, tj. zašto ih ne postavlja astrolozima? Zato što mu odgovor ne treba, on već ima odgovor na sve (no to on samo misli da ima, a misliti je drek od znati):
1. Kolika je vjerojatnost da 1/12 svjetske populacije proživi dan na isti način? (valjda se misli na horoskope u novinama).
Može li ovako neozbiljno pitanje postaviti osoba koja se tobože ozbiljno bavi znanošću?
Astrologija i horoskopi u novinama dvije su različite stvari koje se miješaju. Može se s pravom reći da se horoskopi u novinama ne trebaju uzimati ozbiljno - no to zna svaka normalna osoba.
2. Zašto je trenutak rođenja (a ne začeća), presudan za astrologiju?
Zato što to funkcionira (višetisućljetna praksa to pokazuje). Kao što i sam autor tvrdi u daljnjem tekstu (Ne trebamo znati kako nešto radi …). Većina grana astrologije uzima vrijeme rođenja u izračunima, no postoji i grana astrologije koja uzima u obzir i vrijeme začeća.
3. Ako maternica može spriječiti astrološki utjecaj do rođenja, može li to isto eventualno „kabina“ sačinjena od mesa?
Možda i može (hipotetski). Premda ne vidim smisao postavljenog pitanja. Život i ljudsko tijelo nije jednostavan, mehanički stroj. Prije bi se reklo da je biokemijski.
Trenutak rođenja je – između ostalog - kad biće počinje više-manje SAMOSTALNO živjeti, dakle ne preuzima hranjive tvari direktno iz maternice, odnosno od druge osobe. Ovo su filozofska pitanja o kojima se može raspravljati, a koja su, kao i neke teme u „pravoj znanosti“, nedokazive. Ali funkcioniraju.
4. Ako su astrolozi dobri kakvima se predstavljaju zašto nisu bogatiji? Problematizira se naplaćivanje usluga. Koliko je astrologa predvidjelo Crni Ponedjeljak 1987. i upozorilo klijente?
Možda nije sve u novcu, možda su neki bogati, možda žive od astrologije, možda ne.
Također bi bilo zgodno usporediti zaradu astrologa sa zaradom psihoterapeuta ili konkretno Fraknoia i Dawkinsa. Kako bismo mogli znati koliko je astrologa upozorilo svoje klijente? Astrolog nije medij, ako su obratili pažnju na stanje burze velika je vjerojatnost da su neki astrolozi upozorili svoje klijente. Informacije astrolozi ne dobivaju u snu (bar ne redovito). To mogu samo neki znanstvenici (Kekule, Mendeljejev - vidi str. 221)... 
Interesantna tema - nije li? :)
5. Da li su netočni horoskopi koji su izrađeni prije otkrića Urana, Neptuna i Plutona?
Pitanje je čudno s obzirom da se referira na horoskope sunčanog znaka iz novina, a sada posredno saznajemo da se u obzir uzimaju i neki drugi faktori.
Je li znanost postojala i prije otkrića navedenih planeta? Je li sve u astronomiji i fizici točno prije pronalaska Urana, Neptuna i Plutona?
Uran, Neptun i Pluton samo daju više podataka, ne utječu na točnost.
6. Možemo li osuditi astrologiju za diskriminaciju?
Znanost nas uči da se rađamo s određenim genetskim karakteristikama. Možemo li genetiku osuditi za diskriminaciju?
U horoskopu se ne vidi boja kože, spol, rasa ni nacionalnost.
7. Zašto se različite astrološke škole toliko međusobno razlikuju? Postavlja pitanje precesije.
Ovdje miješa indijsku astrologiju (koja se valjda referira na precesiju), dok je za tropsku odnosno zapadnu astrologiju precesija irelevantna, jer se na njoj ne temelje astrološki podaci.
U astrologiji se koristi drugi referentni sistem. Ako vas zanima, o tome se treba informirati kod ASTROLOGA, a ne od astronoma, jer kao što znamo ASTROLOZI se bave astrologijom, a ne astronomi. Astronomi će vam na to pitanje (koje se tiče astrologije) dati krivu informaciju.
8. Ako se astrologija temelji na znanoj sili, zašto planeti dominiraju?
Nitko ne tvrdi da se temelji na poznatoj sili.
9. Ako se astrološki utjecaj temelji na nepoznatoj sili, zašto je udaljenost nebitna?
Ovdje se o nepoznatoj sili grade pretpostavke i preduvjerenja. Zašto me to ne čudi?
10. Ako astrološki utjecaj ne ovisi o udaljenosti, zašto ne postoji astrologija zvijezda, galaksija, kvazara… ?
Postoji. Radi se o tzv. fiksnim zvijezdama.
„Testiranje“ astrologije
Autor dalje navodi kako „pomni“ testovi pokazuje kako astrologija jednostavno ne funkcionira. Obzirom da su astrolozi „prezaposleni kako bi radili testove, fizičari i pripadnici društvenih znanosti su to učinili za astrologe“. Oh, kako je to divno! Oni nama zapravo štede novac i vrijeme. No, kako je pretjerana ljubaznost sumnjiva ljubaznost, hajde da vidimo nekoliko „reprezentativnih“ studija.
Psiholog Bernard Silverman: ovdje imamo ukupno 1.978 parova i od njih 478 koji su se razveli. „Većina astrologa tvrdi da na osnovu znaka mogu predvidjeti kompatibilnost u osobnim vezama.“ To je LAŽ. Silverman naravno nije našao korelacija. Začudilo bi me da jest. Već na prvi pogled vidi se pucanj u prazno. U startu se polazi od krivih premisa, prema tome ni zaključak odnosno rezultat istraživanja ne može biti točan.
Dalje navodi LAŽ da mnogi astrolozi inzistiraju da je (sunčev) znak horoskopa povezan s izborom profesije. („Uistinu savjetovanje u vezi posla je važna funkcija moderne astrologije.“) Fizičar John McGervey na temelju datuma rođenja 6.000 političara i 17.000 znanstvenika testira hoće li se pripadnici tih profesija grupirati u određene znakove, kao što „astrolozi tvrde“. Otkrio je da su znakovi raspoređeni potpuno slučajno. Za to mu nije bilo potrebno istraživanje. Bacili su novac u vjetar. Promašenost istraživanja vidi se iz aviona.
Kako bi se svladali opravdane prigovore astrologa koji „osjećaju“ da sunčev znak sam po sebi nije dovoljan za „čitanje horoskopa“, fizičar Shawn Carlson (ili bolje da ga zovemo mađioničar? – prosurfajte!) proveo je GENIJALAN !?!?!? eksperiment: grupa volontera osigurala je informacije potrebne za izradu cijelog horoskopa (opa, opet poznajemo tematiku ali i dalje vozimo po sunčevom znaku, znači sve je svjesna, neznanstvena ignorancija). Po ovom istraživanju 34% od 116 pokušaja je bilo točno. Carlson je rezultate objavio krajem 1985., kako bi osramotio astrološku zajednicu.
Ovaj lažni eksperiment (Carlson je povezan s CSICOP-om kao i Fraknoi i Dawson) se još uvijek koristi kao najsnažniji, premda krivotvoren dokaz da natalna astrologija ne funkcionira. Međutim, nije to baš tako. Novija istraživanja pokazuju da astrolozi mogu odrediti podudarnost između psihološkog profila i natalne karte u slijepom testu uz postotak uspjeha koji se ne može objasniti slučajnošću. Ovdje imate članak koji opovrgava Carlsonova „istraživanja“.
itd .itd.
Navodeći samo neke od „istraživanja“ postaje vam jasno na kakvim klimavim nogama stoji Fraknoi i njegovo veselo društvo CSICOP (zajedno s Dawkinsom, Randijem i ostalima).
Više o istraživanjima možete pročitati ovdje
20.10.2011. u 17:53 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
