) )
Feng shui i emocionalni nered
Emocionalan nered je poseban po tome što su uz njega obično vezane i jake emocije (svi ćemo bez velikih problema baciti poderane hlače, ali uspomene od bivše ljubavi puno, puno teže).
Predmeti koje u feng shuiu nazivamo emocionalan nered često nas drže u prošlosti ili u stanju permanentne ljutnje, zamjeranja, bijesa, mržnje, nemoći a sve to hrani naš identitet žrtve. I tako vrijeme prolazi, mi ništa ne poduzimamo, stalno nam se u ponavljaju isti događaji (samo s drugim akterima) i mi vjerujemo kako je život težak i nepravedan. Život je zapravo jako lijep, naravno ukoliko preuzmemo kontrolu nad njime i počnemo kreirati vlastitu budućnost. Da bismo mogli postići takvo stanje, potrebno je riješiti se emocionalnog nereda. Mnogi predmeti u nama bude negativne emocije budući da nas podsjećaju na neki loš događaj odnosno osobu koja nam se na bilo koji način zamjerila ili nam nanijela bol. Ukoliko imamo takve podsjetnike oko sebe mi ćemo puno puta u danu osjetiti te negativne emocije, negativne impulse koje niti ne primjećujemo na svjesnom nivou.
Stoga takvo negativno stanje postaje dominantno i mi ga preslikavamo u nove odnose i nove događaje. Zato je jako bitno ukloniti sve takve predmete iz doma.
Što sve ubrajamo u emocionalan nered? Vjerujem da svima prvo na pamet padaju podsjetnici na bivše ljubavi. Zašto čuvate pisma, SMS i e-mail poruke, fotografije i ostale uspomene na bivšu ljubav koja je stvar prošlosti? Kako očekivati da u naš život uđe nova osoba ili osoba koja će se prema nama ponašati onako kako želimo ako smo okruženi podsjetnicima na prošlost?
Nedavno sam uređivala stan djevojke čija je cijela spavaća soba ukrašena plišanim igračkama koje je dobila od bivšeg dečka - i čudi se zašto već godinu dana ne može zasnovati kvalitetnu vezu...
Slično je i s prijateljstvima. Ponekad prijateljstva imaju svoj "rok trajanja" te se s vremenom udaljimo i krenemo svaki prema svojim različitim interesima i prioritetima. Ili nas je ta osoba jako povrijedila i izigrala naše povjerenje. Zašto onda imati podsjetnike na te nemile događaje ili forsirati nešto što više nema nikakvog smisla te nam samo iscrpljuje energiju?
Pogledajte da li imate podsjetnike na neki nemili događaj ili osobu. Obično ne primjećujemo takve predmete jer su oni stalno prisutni, ali naša podsvjest ih zasigurno svakodnevno registrira i potiče negativne emocije.
Možda imate poklon od osobe koju ne volite ili vam se zamjerila - uklonite ga. Ili posjedujete nasljedstvo od nekog vama mrskog rođaka s kojim ste imali loš odnos? Obično se radi o kolekcionarskim zbirkama, ukrasnim predmetima i namještaju - provjerite kako se zaista osjećate u prisustvu tih predmeta.
Ukoliko je iza vas loš period, nemojte držati podsjetnike na njega. Oslobodite svoj prostor od aktivatora negativnih emocija i usmjerite pogled prema naprijed. Jako puno ljudi živi u prošlosti (najčešće potpuno nesvjesni te činjenice) a dominantna emocija im je zamjeranje. Dok god nekome zamjeramo nemamo nikakvu mogućnost pokrenuti proces kreiranja vlastitog života.
Kao i kod svih ostalih tema vezanih uz feng shui, i ovaj ću put naglasiti da rad na prostoru nije dovoljan, te da paralelno trebamo raditi na osobnom razvoju, mijenjati svoje navike i vjerovanja. Netko vas je povrijedio? Imate dvije mogućnosti: proći kroz te emocije, naučiti lekciju koja nam je namijenjena, pročistiti taj događaj od potisnutih emocija i s novim znanjima, novom mudrosti krenuti dalje.
A možete ispuniti svoj svijet mržnjom i zamjeranjem, trujući iznutra svoje tijelo i um te šireći takvo negativno polje oko sebe. Izbor je zaista samo na vama.
Napisala: Vjera Tomaš - feng shui savjetnica
29.09.2009. u 17:18 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh
"Vaše tijelo vapi za vodom"
"Jedan od očiglednijih razloga zašto je medicina postala tako složena i skupa leži u činjenici da su istraživanja i proizvodnja lijekova - a na kraju i procjena njihovog djelovanja na samog pacijenta - postali nevjerojatno skupi. Kako bi se potaknula prodaja ovih proizvoda koji se redovito i napadno reklamiraju, ne samo da ih zagovaraju dobro plaćeni predstavnici medicinske struke, već su u njihovo promicanje uvučeni i liječnici kojima se nude određeni "postoci". Bolesnici ih nastavljaju uzimati jer bolesti ne nestaju. Uostalom, nije ni predviđeno da bi ih izliječili! Oni se samo liječe! To je idealan način za procvat tržišnih principa u medicini. Ovo, međutim, nije jedina sramna strana medicine.
Tehnološki usmjeren napredak u medicini postao je moguć kao posljedica proizvodnje besmislenih "korisnih naprava". I ovo, također, povećava medicinske troškove. Bolnice za obuku i istraživački instituti u potpunosti ovise o fondovima industrij- skog dijela zdravstvenog sustava. Tako se istraživanja u medi- cini u pravilu usmjeravaju u skladu sa željama vlasnika tvornica lijekova i medicinske opreme, koji odobravaju sred- stva za vlastite projekte koji im donose profit.
No, sada dolazi trenutak velikih promjena. Otkriveno je da ljudsko tijelo posjeduje velik broj složenih pokazatelja koji ukazuju na nedostatak vode - pokazatelja dehidracije i žeđi. Na nedostatak vode u tijelu ne ukazuju samo suha usta, nego i brojni drugi pokazatelji. Najveća tragedija u povijesti medicine jest činjenica da medicinski stručnjaci nisu razumjeli velik broj različitih vapaja ljudskog tijela za vodom. Oni su u pravilu pribjegavali korištenju kemikalija i "tretmana" kako bi izliječili kroničnu dehidraciju tijela. Nevjerojatna pogreška, ali i očigledna činjenica!
Najviše boli to što se veći dio medicinske zajednice i dalje drži uhodanog načina i zanemaruje nove spoznaje. Ovakvo temeljno nepoznavanje tjelesnih znakova dehidracije glavni je razlog visoke cijene zdravstvene zaštite u razvijenim društvi- ma.
Ujedno, nema izgleda ni da će doći do nekog poboljšanja u zdravstvenom sustavu sve dok je organiziran na ovakav način - vrlo loše i tako da služi samo onima koji ga vode, a ne onima kojima je potrebna zdravstvena skrb."
(dr. med. F. Batmanghelidj)
Knjigu možete pročitati O V D J E
26.09.2009. u 18:20 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
Ray Moynihan i Alan Cassels - "PRODAVANJE BOLESTI"
Marketinške strategije najvećih svjetskih farmaceutskih tvrtki u
današnje su vrijeme agresivno upućene i zdravima. Usponi i padovi
svakodnevnog života postali su mentalni poremećaji, uobičajene
tegobe pretvorene su u zastrašujuća stanja, a sve se više običnih
ljudi pretvara u pacijente. Putem promotivnih kampanja u kojima
iskorištava naše najdublje strahove od smrti, propadanja i bolesti,
500 milijardi dolara vrijedna farmaceutska industrija doslovce mijenja
značenje ljudskosti. Primjereno nagrađeni za spašavanje života i
ublažavanje patnje, svjetski farmaceutski divovi više nisu zadovoljni
prodajom lijekova samo bolesnima. Jer, kao što je na Wall Streetu
dobro poznato, vrlo je unosno uvjeravati zdrave ljude da su bolesni.
U vrijeme kad mnogi od nas žive duže, zdravije i vitalnije no što su
živjeli naši preci, intenzivne i lukave reklamne kampanje "podizanja
svijesti" usredotočenost na zdravlje pretvaraju u zabrinutost zbog
bolesti.- Blaži problemi prikazuju se kao ozbiljne bolesti pa tako
stidljivost postaje znak socijalne anksioznosti, a predmenstrualna
napetost postaje mentalna bolest nazvana predmenstrualni disforični
poremećaj. Uobičajene seksualne teškoće shvaćaju se kao seksualne
disfunkcije, prirodna životna promjena je bolest pomanjkanja
hormona nazvana menopauza, a rastreseni službenici danas imaju
adultni poremećaj deficita pozornosti. Sam rizik obolijevanja
od određene bolesti postao je punopravna "bolest", pa zdrave
sredovječne žene danas boluju od prikrivene bolesti kostiju zvane
osteoporoza, a zdravi sredovječni muškarci doživotno boluju od
visokog kolesterola.
Knjigu možete pročitati o v d j e
09.09.2009. u 19:18 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
... pa opet izletić u inozemstvo...
Lynne McTaggart : « Što vam liječnici ne govore »
Već i letimičan pogled na statističke podatke otkriva da, osim ako ste pregaženi ili vam hitno treba carski rez, ortodoksna zapadnjačka medicina ne samo da vas neće izliječiti, već vas može ostaviti u gorem stanju nego što ste bili prije toga. Ovih je dana znanstvena medicina zapravo i sama odgovorna za visoki postotak bolesti. Ako ste u bolnici, vjerojatnost je jedan prema šest da ste tamo dospjeli zato što je neki od modernih medicinskih tretmana loše završio. Dok ste ondje, vjerojatnost je jedan prema šest da ćete preminuti u bolnici ili pretrpjeti neku povredu tijekom boravka u njoj. Kako je polovina toga rizika uzrokovana pogreškom liječnika ili bolnice, imate osam posto
šanse da vas osoblje ozlijedi ili da vam »dođe glave«.
Na kraju uzmite u obzir i to da oko 1,17 milijuna Britanaca svake godine završi u bolnici zbog pogreške liječnika ili loše reakcije na lijek.
U SAD-u, ako ekstrapoliramo rezultate studije iz 1984., svake godine više od jednog milijuna Amerikanaca trpi štetu u bolnici, od kojih 180.000 zbog loga i umire.'1 Nedavno je časopis Journalof the American Medical Association, službeno glasilo primarne organizacije liječnika u Americi, priznao da su bolesti koje potaknu liječnici treći vodeći
uzrok smrti u Americi, odgovorne za četvrtinu milijuna smrti godišnje.
Dr. Allen Roses, potpredsjednik genetike u kompaniji GlaxoSmithKline (GSK), zapanjio je svijet priznavši da 90 posto proizvoda njegove kompanije, ili bilo kojega drugog proizvođača lijekova, kod većine pacijenata nije učinkovito."
Posljednji statistički podaci za Britaniju pokazuju da 10.000 njezinih žitelja svake godine umire zbog reakcije na lijek, a jedan od svakih 16 pacijenata dospije u bolnicu zbog štetne reakcije na svakodnevne lijekove — čak i na aspirin. Zoran primjer pokazat će razmjere toga problema: cjelokupna populacija grada veličine Birminghama (oko milijun stanovnika, nap.) svake godine dospijeva u bolnički krevet zbog medicinske pogreške.
U SAD-u je svake godine oko 40.000 ljudi smrtno upucano, no tamošnji stanovnici imaju tri puta veću šansu poginuti od ruke liječnika nego od metka.
Ti zastrašujući podaci ne proizlaze iz nekompetencije ili nedostatka predanosti.
Mnogi su liječnici izrazito dobronamjerni, a većina je njih najvjerojatnije i visoko stručna u onome za što su se obrazovali. Problem nije u majstoru, nego u njegovu alatu. Medicina nije znanost, pa ni umjetnost. Dobar dio tretmana vaših liječnika ne djeluje — nikada im štoviše nije bila ni dokazana učinkovitost, a o sigurnosti da i ne govorimo. Riječ je o lažnoj znanosti, izgrađenoj na pretpostavkama i slijepim predodžbama, čija takozvana znanstvena metoda nije ništa više od tapkanja u mraku.
Mnogi tretmani koje spremno prihvaćamo — za rak dojke ili kirurgiju srca, čak i tretmani za kronične tegobe kao što su artritis ili astma — usvojeni su i naširoko primjenjivani bez ijedne važeće studije koja bi pokazala da su djelotvorni ili sigurni. Takozvani »zlatni standard«, koji medicinski znanstvenici uvažavaju kao jedini znanstveni dokaz istinske vrijednosti lijeka ili tretmana, statistički je slučajan, dvostruko slijep, placebom kontrolirani pokus, odnosno studija u kojoj su pacijenti nasumce izabrani da prime lijek ili šećernu tabletu, pri čemu ni istraživači ni sudionici ne znaju tko što dobiva. Unatoč
činjenici da se svake godine provodi na tisuće studija, vrlo je mali broj tretmana, koji se smatraju kamenom temeljcem moderne medicine, podvrgnuto tom najosnovnijem testu — ili zapravo bilo kojem testu uopće.
Unatoč brojnim raspravama u znanstvenim krugovima o faktorima rizika u medicini i na bolu zasnovanim kontrolnim podacima, strogim vladinim propisima, pedantnim stručnim recenzijama u profesionalnoj literaturi — unatoč upornim nastojanjima da se medicina zaogrne plastom znanosti — dobar dio onoga što danas prihvaćamo kao standardnu praksu nije ništa višenego vudu 21. stoljeća.
Tu činjenicu medicinski autoriteti otvoreno priznaju u stručnoj literaturi. Časopis New Scientist objavio je na naslovnici jednog broja da 80 posto medicinskih postupaka koji se danas koriste nisu nikada bili propisno testirani…
…Problem te dogmatske privrženosti unaprijed stvorenim mišljenjima i ignoriranju onih drugačijih ili sumnji, što se vas i mene tiče, jest u tome što prikriva činjenicu da veliki dio standardne medicinske prakse možda i ne funkcionira najbolje. Opasni se lijekovi tako čine sigurnima i djelotvornima. Ljudima se dopušta uzimanje lijekova iako im nisu potrebni. Opravdava se mnoštvo nepotrebnih kirurških zahvata koji vas mogu i usmrtiti, a izvjesno je da vam od njih neće biti bolje. Pronalaze se razlozi za odbacivanje brojnih obećavajućih tretmana koji ne zahtijevaju opasne lijekove ili operativne zahvate. Usprkos najboljim namjerama, ponekad vam se uzrokuje neizreciva patnja i bol, prije negoli pridonosi vašemu zdravlju…
(Lynne McTaggart)
08.09.2009. u 17:52 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
… a naš konj za trku je…
knjiga „Lijekovi ili priča o obmani“
Predgovor možete pročitati OVDJE
Lidija Gajski diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1985., a specijalizaciju iz interne medicine završila je 1994. godine. Od tada radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine.
I dr. Lidija Gajski će pri nepodnošljivoj glavobolji posegnuti za tabletama, no raširena praksa 'liječenja' zdravih nizom preventivnih lijekova potaknula ju je da napiše knjigu.
S autoricom znanstvenog štiva "Lijekovi ili priča o obmani", koja raskrinkava marketinške obmane farmaceutske industrije i rasvjetljuje situaciju u kojoj zdravi ljudi piju hrpe lijekova, našla sam se ispred ljekarne.
Na pitanje što je doktoricu medicine, specijalisticu za unutarnje bolesti, potaknulo da se upusti u mogući sukob s farmaceutskom mašinerijom navela je 'zdravu reakciju koju bi trebao imati svaki senzibilizirani liječnik i situaciju koja je dovedena do apsurda sa smjernicama koje propisuju lijekove za stanja koja su prije 15-tak godina smatrana normalnima.'
Što je to otkrila istražujući podatke o kliničkim istraživanjima i učinkovitosti uvijek novih i preskupih lijekova te mašineriji koja zarađuje bolje od banaka objasnila je u razgovoru:
Da farmaceutska industrija ne ulaže u istraživanje i liječenje tropskih bolesti jer su unatoč velikoj smrtnosti poput malarije jednako neprofitabilne manje je više poznato no vi tvrdite da one ne samo da ne liječe postojeće bolesti nego izmišljaju bolest tamo gdje ih nema?
Farmaceutske kompanije, kao i sva druga komercijalna poduzeća, u svojoj se praksi rukovode zaradom. Stoga ne proizvode neprofitabilne lijekove, premda bi oni mogli spasiti milijune života u Trećem svijetu, već one skupe i naplative, makar bili beskorisni.
Prije pedesetak godina farmaceutska je industrija bila realno dimenzionirana i mogla je istovremeno liječiti bolesti i zarađivati. U međuvremenu je na plodnom tlu medicine i zdravstva gdje joj nitko nije postavio granice, narasla do takvih razmjera da je „potrošila“ stvarno bolesne ljudi. Na sadašnjem stupnju ekspanzije, daljnji rast profita zahtijeva održavanje postojećih i stvaranje novih bolesti. Liječenje ljudi je tako za industriju lijekova postalo u stvari „nemoguće poslanje“.
Tvrdite da su klinički pokusi kvaziznanstveni i osmišljeni za zdrave ljude kojima treba utrpati još jedan nepotreban lijek. Jesu li ipak donijeli neko dobro?
Klinički pokus značio je napredak u medicini jer je svojom rigoroznom metodologijom doveo do novih spoznaja koje su se u nekim slučajevima pokazale različitim od dotadašnjih uvjerenja.
Međutim, u zadnjih petnaestak godina prešao je u ruke medicinske industrije koja ga zloupotrebljava za korporacijske potrebe. Dokazano je da u istraživanju plaćenom od farmaceutske industrije lijek ima 4-5 puta veću šansu da se prikaže djelotvornim, sigurnim i isplativim, nego kad je isto istraživanje plaćeno iz drugih izvora. U takvim se istraživanjima preparati skromnog ili nejasnog učinka pretvaraju u vrlo djelotvorne i korisne lijekove i takva se informacija prenosi liječnicima i bolesnicima.
Spomenuli ste da su se vrijednosti koje omeđuju zdrave od bolesnih za masnoće u krvi, tlak ili šećer smanjile kako bi utjerali strah u kosti zdravima kojima zapravo ne treba lijeka. Možete li navesti neke primjere? (primjer starih i novih.)
U zadnjih petnaestak godina normala za tlak spuštena je s 160/95 mm Hg na 140/90, a za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare i niže – čak do 125/75. Normalna, odn. ciljna vrijednost kolesterola spuštena je sa 6,5 mmol/l na 5, a za bolesnike i niže, čak do 3,5 mmol/l. Slično, u nešto manjoj mjeri, desilo se i sa šećerom u krvi. Na taj način velike populacije ljudi pretvorene su u smislu srčanožilnih bolesti u 'rizične', te proglašene podložnima preventivnoj farmakoterapiji. U nekim zemljama zapadne Europe čak 70-80% ljudi iznad 65 godina ima indikaciju za barem jedan preventivni kardiovaskularni preparat.
Aspirin je primjerice stekao kultni status kao odlično sredstvo u prevenciji krvožilnih bolesti. Zasluženo?
Korist (razmjerno skromnu) od aspirina u sprječavanju pogoršanja ili novih epizoda bolesti imale bi osobe sa srčanom bolešću i one sa smetnjama moždane cirkulacije, npr. nakon moždane kapi. U zdravih ljudi uzimanje aspirina se ne isplati, tim više što on može izazvati ozbiljne nuspojave (krvarenje).
Kažete da kolesterol nije rizični faktor kod žena. Do koje mjere?
Od kolesterola u žena neopravdano je stvoren zdravstveni problem. Lijekovi za snižavanje kolesterola, kao i dijeta s manje masnoća, u žena nisu pokazali klinički učinak. Drugim riječima, navedene intervencije nemaju efekta na duljinu života i pobol u žena, kao i u većine muškaraca.
Nedavno smo imali paniku povezanu s kontraceptivnim tabletama Yasmin – žene sad uzimaju jednako loše ili gore tablete. Zanima me vaše stajalište o kontraceptivnim tabletama i hormonalnoj terapiji.
Kontraceptivne tablete imaju svoje dobro poznate nuspojave, no ne bih ulazila u komentiranje pojedinih preparata. Kad je riječ o hormonskom nadomjesnom liječenju, ono je djelotvorno kao simptomatska terapija u žena koje imaju značajne klimakterične smetnje. Povoljan zaštitni učinak pri dugoročnom uzimanju estrogena koji je zabilježen na nekim tjelesnim sustavima, bio je poništen štetom na drugima, tako da neto koristi od tih preparata u tom smislu nema.
Neki liječnici navode kapi za nos ili oči te dražeje za upaljeno grlo kao nepotrebne i opasne lijekove. Po vašem mišljenju najnepotrebniji lijekovi su?
Kad je riječ o pripravcima koji bolesnicima olakšavaju neku tegobu, nema puno spora. Tu bolesnik sam procjenjuje koristi mu lijek ili ne, pa ga onda uzima ili ne uzima. Problem nastaje na „terenu“ prevencije, gdje imamo posla s ljudima bez subjektivnih smetnji, primjerice onima s povišenim kolesterolom, blaže povišenim tlakom ili šećerom. Tu niti laik, niti liječnik na temelju svoga iskustva i zdravog razuma nisu u stanju procijeniti kliničku djelotvornost lijekova (produženje života, smanjivanje šanse za bolest). Tu ovisimo o velikim bazama podataka, o statistici, dakle o medicinskoj znanosti, a ona je, kao što sam već spomenula, u značajnom dijelu nevjerodostojna i koristi se za interese medicinske industrije. Na tom području imamo najviše nepotrebnih farmaceutskih pripravaka.
Naravno kad se nalazimo na terenu bolesti i tegoba, a ne prevencije, tu nema puno spora, ovdje su lijekovi korisni i potrebni.
Što bi preporučili osobi kojoj je liječnik propisao tablete za visoki tlak ali je pod utjecajem vaše knjige ili novinskih napisa o njoj odustala od svih lijekova i prihvatila se narodnih pripravaka ili alternative?
Sigurna sam da nitko tko pročita moju knjigu neće odustati od svih lijekova. Knjiga nije zamišljena kao terapijski priručnik za bolesnike. Cilj knjige je pružiti ljudima uvid u ono što se događa sa suvremenom medicinom na fenomenološkoj razini i potaknuti ih na razmišljanje, a nadam se i na neke akcije, primjerice formuliranje određenih zahtjeva prema medicinskoj struci i državi, kako bismo unaprijedili zdravstveni sustav i skrb za bolesnike.
Dakle vi niste apriori protiv svih lijekova?
Nipošto, to bi bilo neozbiljno.
U kojoj mjeri industrija drži u vlasti istraživanja i liječničku praksu?
Zadnjih dvadesetak godina medicinska industrija ovladala je značajnim dijelom medicinske znanosti, edukacije, prakse i politike. Ona je danas moćan čimbenik zdravstvenog sustava, koji uređuje i njime upravlja na način da ga podređuje svojem interesu – stvaranju profita. U tako postavljenom sustavu bolesnik, dakle onaj zbog kojeg čitav sustav i postoji, postaje sve manje bitan, i sve češće je sveden na puko sredstvo za zarađivanje novca.
Imate li potporu barem nekih kolega?
Knjiga je izašla nedavno; u medijima se pojavila prije oko mjesec dana (premda je dosta liječnika i prije znalo da radim na knjizi). S komentarima (pozitivnim) do sada mi se u fazi dok je knjiga bila tek rukopis javilo pet-šest kolega.
Što bi rekli o udrugama pacijenata? U prethodnim intervjuima i u svojoj knjizi ih niste hvalili.
Udruge pacijenata nerijetko su u funkciji proizvođača medicinskih proizvoda. Oni ne samo da ih financijski podupiru, već ih često i osnivaju kako bi uz njihovu pomoć promicali bolesti i liječenje, te vršili pritisak na osiguravatelje i državu u smjeru povećanja dostupnosti svojih proizvoda. Primjerice, udruge lobiraju za uvrštavanje lijeka na osnovnu listu zdravstvenog osiguranja; riječ je uvijek o novim, skupim preparatima. U takvom sustavu oni koji boluju od 'neprofitabilnih' bolesti i koji nemaju podršku industrije, ostaju zakinuti.
Kao pozitivan primjer udruge treba istaknuti Hrvatsku udrugu za prava pacijenata. Ona odbija financijsku potporu industrijskog porijekla i bori se za sustavna poboljšanja zdravstvene službe, konkretno za uspostavljanje neovisne institucije zastupnika prava pacijenata.
Naveli ste i primjer osteoporoze kao izmišljene bolesti - kakvu bi terapiju vi odredili?
Osteoporoza je entitet klinički relevantan za razmjerno mali broj ljudi, i u toj skupini lijekovi su pokazali skroman efekt. Uvođenje lijekova za osteoporozu ženama sa denzitometrijski utvrđenom smanjenom gustoćom kostiju, što se danas rutinski radi, u velikom je dijelu nepotrebno i beskorisno. Naime, dijagnoza se postavlja usporedbom mineralne gustoće kostiju s onom žene između 20 i 30 godina. Na taj način žene u pedesetoj imaju značajnu šansu za osteopeniju (granična kategorija), a one u sedamdesetoj za osteoporozu. Gubitak koštane mase fiziološki je proces i dio starenja. Čvrstoća kostiju vjerojatno se najbolje održava tjelesnom aktivnošću, raznolikom prehranom, boravkom na suncu i nepušenjem.
Trebamo li se onda pomiriti sa starenjem?
Ako govorimo o osteoporozi ona je opasna tek kod žena s izrazito slabim kostima koji su rijetki u populaciji. Prije 25 godina ona se nije smatrala bolešću koja je opasna za širu populaciju, no od 1994. smo dobili definiciju i nove terapije. Lijekovi i razni pripravci poput kalcija su osim toga upitne učinkovitosti.
Prema jednom njemačkoj tvrtki za zdravstveno osiguranje iz 1995., broj lijekova koji se diljem Njemačke prodaju ili prepišu toliko je velik da bi svaki muškarac, žena i dijete mogli dnevno popiti 1 250 tableta. Imate li informacije o broju izdanih ili bačenih lijekova u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj je 2007. izdano 9,14 recepata za lijekove po svakom osiguraniku HZZO-a. Tome treba pribrojiti lijekove koji se kupuju bez recepta. Dio tih preparata zasigurno nije upotrebljen, što možda i nije loše sa stanovišta zdravlja ljudi, ali sa financijskog stanovišta svakako jest.
Kod nas su banke došle na zao glas kao glavne korporativne krvopije. Vi navodite da su u SAD-u farmaceutske kompanije jače i od banaka. A i beskrupuloznije jer taje negativne posljedice mnogih svojih lijekova i crpe državne zdravstvene fondove uzimajući od ulaganja u potrebnije svrhe. Koji postotak zdravstvenog budžeta otpada na plaćanje lijekova?
Udio lijekova u zdravstvenoj potrošnji razvijenih zemalja iznosi 8-15%, a u ekonomski slabijim zemljama i više. Hrvatska troši za lijekove oko petinu svog zdravstvenog proračuna.
Zbog agresivnih i koruptivnih metoda mnogi danas optužuju farmaceutsku industriju kao „nemoralnu interesnu grupu“; najvećim kompanijama nadjenut je kolektivni ironični naziv „Big Pharma“ koji je postao sinonim za pohlepu i beskrupuloznost. Ovakvi stavovi imaju svoje opravdanje. Industrija lijekova uzrok je i pokretač niza negativnih i nepoželjnih pojava i njezine neprihvatljive postupke svakako treba problematizirati. Međutim, optuživati je kao glavnog i jedinog krivca za ono što se događa s medicinom i zdravstvom pogrešno je i neproduktivno. Farmakoindustrija ne bi mogla funkcionirati bez svojih pomagača u politici, medicinskoj znanosti i edukaciji. A ovdje govorimo o državnim službenicima plaćenim javnim novcem, čija je društvena odgovornost puno veća i različita od one privatnih poduzeća.
Zašto su lijekovi skupi, zbog pohlepe ili su istraživanja tako skupa?
Prije svega zbog marketinga, promidžba je skupa. Lako je prodati lijek koji je djelotvoran ali za umjetne potrebe trebate dobar marketing. Inovativnosti tu ionako nema, pa u zadnjih 30-40 godina nemamo bitnih iskoraka u medicini poput recimo inzulina ili penicilina. Više istraživanja imamo u državnim institutima, a ako oni nešto otkriju industrija odmah uskače, kupuje licencu i isfinancira kliničke pokuse. Zato nemamo odgovore na pitanja o uzrocima bolesti, to se u farmaceutskoj industriji i ne istražuje. Oni samo uspoređuju djelovanje sličnih lijekova i bore se za svoj dio tržišta.
Osim toga tu je fenomen ogromnog uzorka. O čemu se radi? Klinička ispitivanja uključuju desetke tisuća osoba, a to je skupo. Zašto toliko veliki uzorak? Ako je lijek djelotvoran pokazao bi se i na manjem uzorku no ako je korist minimalna i trebate zadovoljiti statističke pokazatelje djelotvornosti tj. navući lažnu učinkovitost trebate ogroman uzorak.
Manipulirajući statistikom kompanije nude čudotvorne lijekove koji primjerice smanjuju šansu bolesti za 30 posto, a zapravo se radi o pomaku šanse s 0,8 na 0,5. Vidite radi se o gotovo zanemarivoj koristi.
Ako to znači poboljšanje ili spas za samo jednog pacijenta onda se ipak isplati, ipak se tu radi o ljudskom životu, a ni jedan nije bezvrijedan?
Da, ali na račun takvog lijeka i jednog mogućeg slučaja država je zakinula 10 drugih. Meni dolazi pacijentica sa sumnjom na tumor jajnika koju ne mogu poslati odmah na pretragu jer zdravstvo troši na lijekove, a ne na bitnije stvari. Ona je zapravo kolateralna žrtva bespotrebnih lijekova.
U zadnje se vrijeme kritički piše i o homeopatskim lijekovima od kojih su neki izazvali gubitak njuha, dok drugi nemaju nikakve dokazane koristi. Je li i homeopatija dio farmaceutskog klana o kojem govorite?
Ne bih se upuštala u analizu pojedinih alternativnih metoda liječenja, jer o tome premalo znam. Riječ je o velikom i složenom području u kojem svakako ima objektivno djelotvornih i korisnih postupaka, ima i onih s učinkom placeba, što je isto korisno i prihvatljivo, no značajan dio onoga što nam se u tom području nudi sasvim sigurno predstavlja obično opsjenarstvo i manipulaciju motiviranu koristoljubljem.
U knjizi kao jedno od rješenja navodite jačanje udruga potrošača i češći medijski kritički osvrt na farmaceutsku ponudu. Koliko ste zadovoljni situacijom u svijetu, a koliko u RH?
Ljudi uočavaju slabosti suvremene medicine i raste svijest o njezinu zastranjenju. Na zapadu su sve brojniji njeni kritičari, kako u redovima znanstvenika i liječnika, tako i u redovima laika – novinara i javnosti. Osnivaju se udruge potrošača zdravstvenih usluga koje propituju medicinsku praksu, znanost i edukaciju, zahtijevaju promjene i osmišljavaju alternativne načine liječenja i alternativne zdravstvene sustave.
U nas je taj pokret tek u začecima. Sigurna sam da će u budućnosti jačati i nadam se da će moja knjiga u tom smislu poslužiti kao poticaj.
Smatrate li da će u budućnosti etički principi ipak pobijediti profit? I na čemu temeljite svoj optimizam/pesimizam?
Mi se sada, kako kaže profesor Ante Čović sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, nalazimo na prijelomu civilizacija. U razdoblju smo kada negativni fenomeni našeg doba postaju prepoznatljivi, te nastupa vrijeme njihova preispitivanja i kritike. Iz te kritike rađaju se ideje koje utiru put novoj epohi, epohi koju će obilježavati drugačiji duh i novi sustav vrijednosti. Svi smo pozvani da se uključimo u izgradnju te nove epohe, koja će, kad je riječ o medicini, sa strane liječnika biti obilježena zauzimanjem za efikasnu i jeftinu zdravstvenu zaštitu, a sa strane bolesnika manjim očekivanjima i napuštanjem uvjerenja da je korištenje zdravstvenog sustava najbolji način vođenja brige o vlastitu zdravlju. Dolazi vrijeme izgradnje novog mentaliteta i nove medicinske kulture.
Vi ste dakle ipak optimist?
Da, jer stvari sad opasno idu prema apsurdu, ljudi si spontanu smanjuju doze jer je količina propisanih lijekova van pameti. Naravno korporacije same od sebe neće stati, trebamo još pasti prema dnu da se stvori kritička masa koja će reagirati, posebno među liječnicima.
Izvor: net.hr
još o knjizi
07.09.2009. u 16:42 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Misli pozitivno u interesu zdravlja
Kada je u pitanju ozdravljenje pomoću komplementarne ili alternativne medicine, rijetko tko postavlja pitanje kako i zašto se to dogodilo jer je bolesnicima važno jedino - što prije ozdraviti.
Znanstvenici, uključujući i liječnike, uz poneke iznimke, teško prihvaćaju izlječenje bilo kojeg slučaja koje izlazi izvan granica unaprijed isplaniranog liječenja, odnosno prihvaćaju samo utvrđene metode školske, klasične medicine, a sve ostalo, dakle i komplementarnu medicinu, stavljaju pod znak pitanja.
Teoretičari i praktičari komplementarne medicine jedinstveni su u tvrdnji da je tajna najvećeg dijela metoda komplementarne medicine u tomu što bolesnici instinktivno (ali i svjesno) znaju da su oni ti koji moraju odigrati aktivnu ulogu u vlastitom ozdravljenju. Upravo zbog toga - metode komplementarnog ili alternativnog pristupa liječenju i imaju znatan postotak uspješnih izlječenja.
Suvremena medicina sve češće prihvaća tvrdnju da pacijenti koji vjeruju u vlastito izlječenje, odnosno u liječnika koji ih liječi, metodu koja se primjenjuje i lijek koji se uzima, češće i brže ozdravljaju od onih koji u navedeno sumnjaju. Očito je da psihičko tijelo djeluje na izlječenje fizičke razine s kojom je neraskidivo vezano.
U izlječenju, ističu danas mnogi, vidnu ulogu igra pozitivno mišljenje jer ono utječe na pobudu unutarnje energije, jača imunitet i vodi u ozdravljenje.
Najnovija saznanja kažu da je prekomjerni stres jedan od najčešćih uzročnika problema na radnom mjestu, u sportu i u obitelji. Sve više se govori kako je stres uzročnik i mnogih bolesti, od onih najlakših pa do najtežih. Ako stres zaista potiče aktiviranje bolesti, onda treba otkloniti (amortizirati) uzrok pa će posljedice nestati ili biti ublažene.
U jednom izvještaju Ujedinjenih naroda navodi se da je "stres postao jedan od najozbiljnijih problema prošlog stoljeća", a nastavlja se i u ovom sadašnjem. Mnoge metode komplementarne medicine "udaraju" upravo na uzroke bolesti, a ne na posljedice. Shvatiti svoje probleme i naučiti živjeti svrhovitije i korisnije, dakle bolje i kvalitetnije - temeljni je postulat preventivne borbe za zdravlje.
Većina ljudi trebala bi ozbiljno poraditi na promjeni načina razmišljanja ili življenja - ako se želi spriječiti bolest ili postići izlječenje. Jednako je važno razviti sposobnost usredotočenja na budućnost.
Prihvatimo li tvrdnju da i klasična i komplementarna medicina liječe čovjeka, a ne bolest i da je svaki zdravstveni slučaj poseban, onda ćemo se složiti i u mišljenju da svako iscjeljenje, odnosno izlječenje postiže sam pacijent, dok je liječnik ili iscjelitelj taj koji mu - u tijeku jednog razdoblja - pruža samo potporu.
Pozitivne misli - ljubav, dobrota, suosjećanje s ljudima koji pate, radovanje životu, optimistički pristup životu - kažu i liječnici - u čovjeku stvaraju pozitivnu vitalnu energiju, koja utječe na psihičku razinu, ali i na svaku tjelesnu stanicu.
Američki liječnik dr. Deepak Chopra (u knjizi "Savršeno zdravlje") ističe da stanice optimističnog čovjeka, osobe "nabijene" pozitivnim mislima, proizvode "hormone sreće" koji iscjeliteljski djeluju na čitav organizam. U slučaju negativnih misli (apatija, depresija, mržnja, tuga, psihička bol, beznađe, ljubomora, zavist...), odnosno onda kada je psihičko tijelo ispunjeno nezadovoljstvom, ljudske stanice izlučuju "negativnu supstancu" koja pogubno, počesto razarajuće djeluje na zdravlje.
Dakako, svaki stres, pa i onaj najslabijeg intenziteta, može negativno djelovati na zdravlje. Ako ga već ne možemo izbjeći, potrebno ga je liječiti. Prvi je korak u smanjenju, odnosno ublažavanju stresa - psihičko i fizičko opuštanje.
Postoji velik broj metoda opuštanja - od Jacobsenove napredne tehnike za opuštanje mišića, preko različitih tehnika meditacije do joge, hipnoze, bioloških reakcija, iscjeljivanja i autogenog treninga.
Sugestija i autosugestija, meditacija i druge tehnike opuštanja psihičkog i fizičkog tijela pripadaju području komplementarne medicine iako ih - u novije vrijeme - prihvaćaju i oni koji su završili medicinske fakultete klasičnog programa.
Francuski književnik Emile Coue (1857.-1926.) svojih posljednjih šesnaest godina života posvetio je usavršavanju i širenju primjene metode svjesne sugestije u svrhu liječenja. S razlogom ga mnogi drže "apostolom terapeutske autosugestije". Vrlo energično promicao je svoj sustav autosugestije - kao univerzalni lijek za ljudske nevolje.
Coueova metoda svodi se na djelovanje na čovjekovu podsvijest - upornim ponavljanjem određene sugestije, pri čemu je odlučujući činitelj imaginacija, a ne volja. On je autor znanstvene izreke: "Naše djelovanje ne potiče volja, već sposobnost predočavanja." Poznata je njegova sugestija: "Svakog dana, u svakom pogledu, sve više i više napredujem."
Svoju metodu, kao i primjere iscjeljenja sugestijom - autosugestijom (čak i najtežih bolesti - kao što su tumori) iznio je u knjizi "Kako gospodariti sobom" koja može poslužiti i kao svojevrsni priručnik samopomoći autosugestijom.
Autosugestija je namjeran ili nenamjeran proces samouvjeravanja, pomoću kojega pojedinac mijenja svoje stavove, uvjerenja ili obrasce ponašanja. Ona može, u određenim granicama, djelovati na emocije ili samosvijest pojedinca. Autosugestiju je - u psihoterapijske svrhe - sustavno, među prvima, primjenjivao bečki liječnik Franz Anton Mesmer (1734.-1815.).
Premda službena, klasična medicina ne prihvaća metodu liječenja sugestijom, odnosno autosugestijom, mnogi će liječnici - u opovrgavanju vjerodostojnosti uspješnosti bioenergoterapeuta i sličnih iscjelitelja - često reći kako su izlječenja brojnih metoda komplementarne medicine rezultat - sugestije, odnosno autosugestije! I bolesnik i objektivan liječnik složit će se u jednom: za bolesnika je najbolja ona metoda koja što brže i što ugodnije dovodi do ozdravljenja.
Međutim, treba ipak naglasiti: metoda iscjeljivanja sugestijom ili autosugestijom nije svemoguća i pomaže samo u određenim slučajevima, odnosno samo kod nekih bolesnika i kod nekih bolesti. Ona ne može zamijeniti liječenje u slučajevima kada je potrebna kirurška intervencija ili pomoći kod uznapredovalih bolesti, a pogotovo ne kod osoba koje je ne prihvaćaju svjesno i duboko.
Autogeni trening mogli bismo svrstati u domenu sugestije - autosugestije. Ustvari, autogeni trening je metoda utjecaja na fizičko tijelo - snagom predočavanja, dakle akcijom psihičkog tijela.
Tvorac metode autogenog treninga je neurolog Johannes Heinrich Schultz (1889.-1970.). Temeljna bit autogenog treninga nalazi se u koncentraciji na popuštanje napetosti, odnosno utjecaju na samoga sebe. Primjenjuje se individualno i grupno, a koristi se radi uklanjanja funkcionalnih poremećaja u radu nekih organa i stanja napetosti.
Osim terapijskih, važni su i pozitivni učinci što se postižu i kod zdravih ljudi, a očituju se u povećanju psihičke i tjelesne svježine i spremnosti za rad.
U najnovije vrijeme autogeni trening ušao je u skupinu aktivnih autosugestivnih i oslobađajućih sustava vježbi. Primjenjuju ga i liječnici, najčešće specijalizirani psihoterapeuti.
Iskustvo psihoterapeuta koji su, u liječenju, primjenjivali metodu autogenog treninga govori da taj oblik komplementarne medicine dobro pomaže kod ovisnosti (alkohol, pušenje, droge), anoreksije i bulimije, tjeskobe, depresije, tuge, glavobolje, nesanice, raznih fobija, stresa, raznih trauma, grčeva u mišićima, problema s kralježnicom, astme, bronhitisa, povišenog krvnog tlaka, probavnim smetnji, osjetljivih crijeva, pa čak i kod ekcema.
Autogeni trening oslobađa čovjeka negativnih emocija i potiče stvaralaštvo pojedinca u svrhu poboljšanja vlastitog zdravlja. On pomaže kod promjena na svim razinama tijela, uma, emocija i duha, što je istinska bit holističkog pristupa u liječenju bolesti suvremenog čovjeka.
Osim toga, dobro je naglasiti, autogeni trening izvanredno je moćno sredstvo prevencije koja može spriječiti nastajanje mnogih bolesti povezanih sa stresom - kao uzročnikom.
Znanstvena istraživanja nepobitno su utvrdila da osobe pod stresom znatno lakše obolijevaju od pojedinaca bez stresa. Negativne emocije - kao što su bijes, ljutnja, depresija, krivnja i frustracija - slabe ljudski imunološki sustav pa je tijelo podložnije obolijevanju.
Tako je u znanstvenom izvješću NASA-e, prije tridesetak godina, objelodanjeno kako imunitet astronauta u najboljoj formi biva narušen zbog stresa njihova posla, a vraća se u normalu nakon što neko vrijeme provedu bez stresnih događaja.
Usamljene osobe, ljudi s teretom bespomoćnosti i beznađa, bolesnici koji ravnodušno prihvaćaju bolest ili se ne žele boriti protiv nje ne samo da češće obolijevaju, nego doživljavaju brži napredak bolesti.
Pozitivne emocije - kao što su ljubav, humor, smijeh i stvaralaštvo - čovjeku snaže imunitet, štite ga od bolesti i pomažu mu, kada se pojavi bolest, u bržem ozdravljenju.
Američki psihijatar dr. Berthold Schwartz tvrdio je da ljude koji se predaju pred životom ili odustanu od borbe protiv bolesti - počinje napuštati vlastita životna energija, što dovodi do smrti. To, tzv. "psihičko samoubojstvo" često se javlja kod gubitka voljene osobe, razočaranja u ideale, gubitka posla ili saznanja o postojanju vlastite neizlječive bolesti.
Dakle, kod izbora između pozitivnog i negativnog mišljenja, u interesu vlastita zdravlja, ne bi trebalo biti dileme.
(Borislav Ostojić – Narodni zdravstveni list - Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije)
(http://www.zzjzpgz.hr/nzl/25/think.htm)
06.09.2009. u 10:12 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Kojem doktoru vjerovati? :)
Možda može pomoći ako (klasika!) slijediš trag novca 
Još malo o zanimljivoj knjizi Elaine Hollingsworth - "Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti".
Elaine možda nije liječnica, ali je okupila značajan broj liječnika u svoj tim.
Ona je nešto što na ovim prostorima možemo usporediti s Mavrovićem: možda ne zna mijesiti kruh ili tome slično, ali vjerojatno ima oko sebe zanatlije koji to odlično rade - zato je čovjek uspješan.
Ili se ne bi smio time baviti? Hm.... 
Koji se to dakle liječnici (po riječima jedne blogerice, koju ovdje neću navoditi oni su zapravo šarlatani,iako mi se, sasvim logično, nameće pitanje ako su šarlatani, zašto im nisu uzeli doktorske licence?)?
Dr. Jonathan Wright id r. sci. Lane Lenard, dva ugledna liječnika, napisala su vrhunsku knjigu ZAŠTO JE ŽELUČANA KISELINA DOBRA ZA VAS…
Stručni časopis Orthopedic Surgeon piše:
“Antacidi, lijekovi koji velik broj ljudi često koristi, toliko su opasni da bi bili povučeni s tržišta kad farmaceutski karteli ne bi bilo tako jaki. Već se desetljećima zna da oni iz kostiju izvlače kalcij svaki put kad ih se uzme. Sadrže aluminij, a pridonose i nastanku Alzheimerove bolesti."
Dr. Jonathan V. Wright (http://www.tahoma-clinic.com/) piše u svojoj knjizi : “Niska proizvodnja solne kiseline i pepsina u želucu povezana je s otvrdnućem arterija, visokim kolesterolom, povišenom razinom triglicerida, visokim krvnim tlakom te čak i s pretilošću – što sve može izazvati probleme s vašim srcem”
Pa onda ima o egzotoksinima: dr. Russell Blaylock, američki neurokirurg, o aspartamu dr. James Bowen, dr. H. J. Roberts…. itd. itd.
U knjizi vas upozoravaju da "morate biti svjesni da samodijagnostika nije mudar izbor. Potreban vam je liječnik koji se dobro razumije u gastroenterologiju. Da, znam da to nije lako, ali mora postojati netko tko vam može pomoći. Mi smo počeli sa sastavljanjem Registra, zato nam, molim vas, javite ukoliko saznate za dobrog doktora kojeg možemo preporučiti drugima.
Oni među vama koji se pitaju kako je moguće da liječnici, kako se čini, ne znaju za ovaj jednostavan lijek, neka razmisle o sljedećem :
Farmaceutska industrija
- zarađuje više od 7 milijardi USA dolara godišnje od prodaje antacida i lijekova za sprječavanje kiseline,
- financira i kontrolira medicinske fakultete
- drži omču oko vrata agencija za kontrolu lijekova poput Ureda za kontrolu hrane i lijekova SAD
Je li potrebno išta dodati?"
Dr William E. Smith, ugledni istraživač karcinoma kaže da sve češći običaj unošenja beskrajnih količina biološki stranih molekula u ljudski organizam zbog različitih komercijalnih razloga sliči bacanju gomile čavala i zakovica u najfiniji postojeći stroj.
Dr. Hermann Druckery iz Njemačke tvrdi da kod čovjeka koji u svoj organizam unese čak i malenu količinu kancerogenih tvari ipak će doći do kumulativnog učinka, a kad se dosegne određena granica i prođe razdoblje latencije, učinak će postati vidljiv u obliku tumora. (Kemikalije koje danas pojedete u ukusnoj industrijskoj hrani kojoj ne možete odoljeti za 10 ili 20 godina mogle bi vas dovesti do raka – je li hrana toga vrijedna?)
Vodeći endokrinolog dr. Raymond Peat napisao je u svojoj knjizi “Od PMS do menopauze” da nezasićena ulja, posebno ona višestruko nezasićena, slabe funkcioniranje imunološkog sustava na sličan način kao što to čine zračenje, hormonska neravnoteža, rak, starenje, ili virusne infekcije. Mediji raspravljaju o bolestima imunološkog sustava koje se prenose seksualnim kontaktima ili su posljedice uzimanja droge, ali još uvijek se ne smatra umjesnim raspravljati o bolestima imunološkog sustava koje su posljedica konzumiranja biljnih ulja.
Dr. Duane Graveline navodi kako je dok je uzimao statinski lijek Lipitor (kompanija Pfizer) doživio napadaj totalne amnezije.
Ej pa je li to je ona ista kompanija Pfizer koju je neki dan američko federalno tužiteljstvo kaznilo s rekordne 2,3 milijarde dolara zbog ustaljene prakse prijevara i ilegalne promocije lijekova, koja je uključivala i besplatni golf, masaže i ljetovanja za liječnike koji su surađivali? (O tome možete više pročitati OVDJE .
Zbog podmićivanja, lažnih promoviranja i prikrivanja nuspojava, Pfizer je pristao platiti odštetu od 2,3 milijarde dolara, što je najveća nagodba za prevaru u zdravstvu u povijesti.
Američko federalno tužiteljstvo kaznilo je farmaceutsku kompaniju Pfizer Inc. s rekordne 2,3 milijarde dolara. Jedan od najvećih proizvođača lijekova morat će isplatiti navedeni iznos zbog ustaljene prakse prevara i ilegalne promocije lijekova, koja je uključivala i besplatni golf, masaže i ljetovanja za liječnike koji su surađivali.
Ured tužiteljstva ovu je kaznu objavio kao opomenu svim proizvođačima lijekova, te dodao da će u sljedećih pet godina poslovanje iste kompanije biti pod monitoringom Health and Human Service Departmenta.
Optužbe koje su ih teretile bile su vezane za promidžbu 13 različitih lijekova, uključujući i popularne lijekove kao što su Viagra, Zoloft i Lipitor. Primjerice, lijek protiv bolova Bextra tvrtka je lažno promovirala i nagovarala liječnike da ga propisuju i za stanja koja nisu posljedica artritisa.
Liječnicima su pružali pogodnosti kako bi oni kasnije promovirali taj i druge lijekove za stanja koja nisu navedena na uputama i u većim dozama nego je to propisano, iako su nuspojave zbog uzimanja često bile fatalne.
"I dok su u Pfizeru pregovarali o prijašnjim prevarama, i dalje su kršili iste zakone u promidžbi nekih drugih lijekova", rekao je odvjetnik Mike Loucks.
Istraga, koja je rezultirala i priznanjima krivnje dvojice bivših Pfizerovih menadžera za prodaju, okončana je nagodbom.
Američke tvrtke su u posljednjih 10 godina morale isplatiti 11 milijardi dolara kazni, a kazna koja je upravo objavljena trebala bi obeshrabriti daljnje neetičko poslovanje.
"U prodaji lijekova se toliko zarađuje da je kušnju i želju za prevarom teško obuzdati. U ovom sektoru vlada takav mentalitet da se na nagodbe i novčane kazne gleda kao na uračunatu cijenu nepoštenog poslovanja. No, ovako visoka kazna mogla bi ih prodrmati", rekao je Bill Vaughan, analitičar Udruge potrošača.
S objavom nagodbe Pfizer je objavio i planove za kupnju konkurentske tvrtke Wyeth za 68 milijardi dolara. Ovo udruživanje, koje bi trebalo završiti do kraja godine, ojačat će Pfizerovu poziciju kao najvećeg proizvođača lijekova na svijetu.
05.09.2009. u 17:57 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
PITANJE
Čitate li vi uopće te knjige?
(Desni box) 
Ak ne čitate pisat ću o nečem drugom,
npr. kaj ja znam.... kak sam kihnula i upišala se 
(Bez brige, nisam - to je samo primjer)
05.09.2009. u 07:08 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti
Još jedna intrigantna knjiga, naravno možete ju besplatno čitati OVDJE
Bilješka autorice
Uobičajeno je da autori i izdavači prije objavljivanja knjigu daju na čitanje odvjetnicima da ju ovi pomno pregledaju kako bi se isključila mogućnost sudskih tužbi od strane kompanija koje mogu smatrati uvredljivima izjave i dokaze koji kritički govore o njihovim proizvodima, načinima reklamiranja i etici. Ja sam odlučila da to neću učiniti. Umjesto toga, otišla sam što je moguće više u širinu kako bih potvrdila točnost onoga što iznosim, kao i vjerodostojnost svojih dokaza. Svaka uvreda ili neugodnost, nanesene organizacijama i kompanijama koje su izložene kritici u ovoj knjizi, u potpunosti su namjerne. One to zaslužuju. To je najmanje što mogu učiniti za obranu milijuna njihovih žrtava koje su – kao posljedicu njihovog sramnog ponašanja, usmjerenog isključivo na vlastite interese – pretrpjele mnogo više od neugodnosti.
Štoviše, ukoliko bilo tko od spomenutih zbog svog nečasnog postupanja smatra da je moj napad neutemeljen, pozdravljam mogućnost da to pitanje raspravimo na sudu ili u javnosti. Sve njih uvjeravam da danas diljem svijeta postoji ogromna, sve brojnija čitalačka publika, koja se našla u ulozi njihovih žrtava, ili ima rođake koji su bili žrtve. Ta bi publika bilo iznimno zainteresirana za mogućnost da čuje njihovu obranu. Ako bi je uopće bilo.
Zahvale
... Iako moja web stranica, s namjernom dozom ironije, nosi ime „doctorsaredangerous.com“, niti u jednom trenutku ne poričem da je bilo, i da još uvijek ima, mnogo hrabrih liječnika i znanstvenika koji su u svom radu dovoljno nezavisni da bi donosii vlastite zaključke i ustajali protiv ustaljenih ideja i predrasuda, te koji se u pravom smislu pridržavaju Hipokratove etike. Mnogo sam od njih naučila i cijenim njihovu hrabrost. Odajem priznanje i izražavam divljenje i onim stručnjacima koji su svoje sposobnosti posvetili ispravljanju fizičkih oštećenja koja su rezultat nesreća, bolesti i genetskih malformacija, te liječnicima i medicinskim sestrama koji se nesebično i dobrovoljno izlažu patnjama, teškoćama i opasnostima da bi pomogli onima koji pate u udaljenim i siromašnim dijelovima svijeta...
Većina toga što ćete pročitati u ovoj knjizi će vas iznenaditi jer pobija propagandu koju tzv. stručnjaci već desetljećima rigaju u javnost. Prehrambena industrija i proizvođači lijekova u svojoj žarkoj želji da zarade milijarde dolara postupaju nesavjesno, a u tome im pomažu dobro plaćeni znanstvenici iskrivljujući, pa čak i krivotvoreći rezultate testova.
Biokemičari, liječnici i znanstvenici citirani u ovoj knjizi ne rade za multinacionalne kompanije. Njihovi zaključci temelje se na vjerodostojnoj znanosti, a ne na propagandi i pritiscima farmaceutske industrije. Zato što mogu slobodno govoriti što misle, to su jedini znanstvenici kojima vjerujem.
Elaine Hollingsworth - "Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti"
29.08.2009. u 09:07 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
Kevin Trudeau - Prirodni lijekovi za koje „oni“ ne žele da vi znate
Prvo poglavlje
Dosad sam već trebao biti mrtav
Vozio sam se svojom posve novom Corvettom niz autocestu Tri-state u Illinoisu, nedaleko Chicaga, uživajući u prekrasnom sunčanom danu. Iznenada sam osjetio jak bol u prsima koji me razdirao. Jedva sam došao do daha. Bolovi su bili nepodnošljivi. Odmah sam se zaustavio uz cestu. Život mi je bljesnuo pred očima i pomislio sam: „O, Bože, dobio sam srčani napad, a imam samo 21 godinu!“.
…
Tijekom sljedećeg tjedna pregledala su me tri vrhunska kardiologa u Americi. Koristili su se najnaprednijim medicinskim dijagnostičkim instrumentima i nakon nekoliko dana zaključili da sam rođen s deformiranim srcem, teškim oblikom prolapsa srčanog zaliska (teško stanje kod kojeg se srčani zalisak ne može otvoriti niti zatvoriti kad se srce napuni krvlju, te se zbog toga vraća ili zadržava u srcu – prim. prev.).
…
Vrhunski liječnici preporučili su mi eksperimentalne lijekove ili rizičnu operaciju, napomenuvši da su šanse za izlječenje prilično slabe. Očekivalo se da neću dugo živjeti.
…
Nekoliko mjeseci prije toga prisustvovao sam predavanju na kojem je spomenuto ime harvardskog liječnika Yiwena Y. Tanga, utemeljitelja klinike Century u Renu… (danas Integrativni medicinski centar Sierra).
…
Tada mi je to ličilo na prijevaru. Ispunjen sumnjama, ali otvoren novim idejama, odletio sam u Reno da upoznam velikog doktora Tanga. Što sam mogao izgubiti?
…
Doimao sam se zdrav. Želeći se uvjeriti da njegov aparat Dermatron uistinu funkcionira, jednostavno sam rekao da se izvrsno osjećam, i da samo želim da me pregleda.
Odmah me pregledao svojim čarobnim strojem. Za dvije minute dodirnuo je sondom moj srčani meridijan i aparat je zabilježio posve slabu energiju.
Liječnik me pomalo zabrinuto pogleda i rekao: „Sinko, imate poteškoća sa srcem.“
Zaprepastila me brzina kojom je postavio dijagnozu.
„Dajte da vidim gdje se točno nalazi problem.“
Počeo je dodirivati točke drugih meridijana. kad je stigao do točke srčanog zaliska, stroj je ponovno zabilježio posve slabu energiju. Pogledao me i izjavio: „Bolujete od propadanja srčanog zaliska.“
…
Liječnici su me danima pregledavali da bi otkrili da bolujem od teškog oblika propadanja srčanog zaliska, a ovaj „energetski stroj“ dijagnosticirao je problem za samo nekoliko minuta.
Uzvratio sam pogled liječniku i rekao: „Da, znam. Čuo sam da je to neizlječivo.“
Njegov me odgovor zaprepastio.
„Tako je, u Americi je to stanje neizlječivo, ali u drugim zemljama postoje prirodni tretmani koji za nekoliko tjedana mogu preokrenuti taj proces. Nažalost, FDA nije odobrila te tretmane. Stoga je ta bolest u Americi neizlječiva.“
…
Iskreno govoreći, nisam mogao vjerovati vlastitim ušima. Prirodni tretmani koji funkcioniraju, ali ih FDA nije odobrila? Nije moguće!
To se dogodilo prije više od 20 godina. Liječenje kojemu sam se podvrgnuo bilo je jeftino, posve prirodno, bezbolno, brzo i funkcionalno! A takva je terapija u Americi još i danas nezakonita. Najčudesnije od svega dogodilo mi se nakon što sam dobio prirodni tretman koji je u Americi zabranjen, kada sam se vratio liječnicima koji su mi prvi dijagnosticirali problem. Zatražio sam da me ponovno pregledaju. Moj ih je zahtjev razljutio, rekli su mi da bi ponovno ispitivanje bio gubitak vremena i novca, jer uopće nije moguće da se zdravstveno stanje promijeni u dva mjeseca. Bez obzira na to, zahtijevao sam ponavljanje svih testova. Liječnici su mi ugodili i zaprepastili se otkrivši da više ne bolujem od propadanja srčanog zaliska.
Uzbuđeno sam im objasnio kako je liječenje dovelo do iscjeljivanja moje bolesti. Ti su liječnici zacijelo željeli saznati nešto više o posve prirodnom liječenju koje može izliječiti neizlječivu bolest! Zamislite samo kako sam se zaprepastio kad su mi rekli da tretman koji sam primio nije mogao izliječiti tu bolest, nego da je zacijelo riječ o tome da su mi postavili pogrešnu dijagnozu te da uopće nikad nisam bolovao od deformacije srca. Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima! Ti liječnici nisu htjeli prihvatiti činjenice da sam bolovao od teškog oblika propadanja srčanog zaliska, što su potvrđivale i snimke te da sad više ne bolujem od te bolesti, što također potvrđuju snimke.
Počeo sam razmišljati o svim onim ljudima koji će doći tim liječnicima i kojima će liječnici lagati u lice da je njihovo stanje neizlječivo, ali da se može liječiti isključivo lijekovima i operacijom. Samo što mi nije pozlilo kad sam shvatio da će istina o prirodnim lijekovima biti skrivana od milijuna pacijenata. Razbjesnila me spoznaja da bi konvencionalni medicinski krugovi mogli zanijekati postojanje prirodnih lijekova i time izazvati patnje milijuna ljudi, a u mnogim slučajevima i smrt.
Taj me događaj potaknuo da se upustim u dugogodišnju misiju, u potragu za prirodnim pripravcima koji ne obuhvaćaju standardne lijekove ili operacije te za prirodnim tretmanima koji mogu spriječiti i izliječiti bolest. Također me naveo da počnem razotkrivati organizacije, tvrtke i vladine agencije koje ne žele da vi saznate za te lijekove.
Ovu vrlo, vrlo interesantnu knjigu možete, naravno, pročitati o v d j e
26.08.2009. u 17:01 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
